Humovanja Veselina Gatala: Kralj Strah

Dogodi mi se nekad da mi kakva divljač sred vožnje prepriječi put. Usporim dok živuljka ne protrči. Često je to srna, jednom je bio vuk – onaj naš, od kojih 20-ak do 25 kilaa, znatno manji od mog Akkele.

Par puta je zec stao na sred puta i gledao me onim svojim okicama. Ne, nije zec najhrabriji, on, kao i svi mi, živi još jedan dan zahvaljujući svom strahu. Neobaviješteni misle da ga farovi automobila hipnotiziraju pa se on ukoči nasred druma, ali to nema veze s vezom. Ima veze s njegovim predatorima koji su uglavnom mačjeg roda ili lupoidi, to jest kojoti i vukovi. A njega gariba svi vole popapati…

Lupoidi i mačke reaguju na kretanje, pa je mali zekonja naučio da se najbolje „zamrznuti“ i moliti šumskog Boga da ga predatori ne primijete. Zato se ukoči i ne odaje se kretanjem. Ni hipnoza farovima, ni fascinacija, samo je strah u smeđim okicama.

I mi, kako rekoh, preživljavamo pomoću straha. Kad sjednemo u kola, strah nas je da ne poginemo ili ne ubijemo nekog. Ne treba nam da nas zatvore na koju godinu zbog hrabre vožnje od 100 Km/h u naseljenom području. Ne treba nam ni da plaćamo kazne za prebrzu vožnju ili neispravan auto. Ne pretrčavamo cestu gdje ne treba, uglavnom. Ne govorimo šefu da je magarac iz straha da nas ne otpusti. Ne skidamo se do gola ni na plus 45 iz straha da će nas zatvoriti ili proglasiti ludim.

Kako god, čovjek bez straha je sociopata. Psihopata čak. Onaj ko kaže da je hrabar i da se ničega ne boji, laže. Ili je već u zatvoru, ili čak pod zemljom, ako ga nisu kremirali i u prahu prosuli u Neretvu da ga odvede na more.

Ne kažem, ima i iracionalnih strahova kojima prave budale od nas, kao što je ovaj strah od rata. Umjesto da sjednemo, guglamo, informacije skupljamo i odmjeravamo. Istina, rat je moguć ali ne i vjerovatan. Ali, moguće je i da Zemlju udari meteor sličan onome koji je pobio dinosaure i omogućio život i evoluciju malenim sisarima.

Kad ljudi na vlasti kažu da neće biti rata, čovjeku odmah padne na pamet da natankuje gorivo i napuni kofere, da krene što dalje od ove vukoj… Hm, odavde. Da od glavom bez obzira i bez razmišljanja, da glave spašava. Znaju majmuni da će normalni ljudi pomisliti da će biti rata, čim oni kažu da neće, jer su ljudi navikli da im ovi lažu, kao i obično. Ti polupismeni i nenačitani uhljebi su instinktivno i podsvjesno skontali kako djeluje obrnuta psihologija i nagon za samoodržanjem. Uz sve to,milionske prevare i otimačine ne uzbuđuju puno prosti puk bosanski i hercegovački…

U strahu se ljudi grupiraju, traže jedni druge. Ali, jadac!!! Ovi telefončići su učinili da se ljudi više i ne sastaju osim na koncertima i ponekom protestu. Ratovali bi, ali sa sigurnog i preko ekrana…

Boji se i Vladimir Vladimirović Putin. Garant ujutro pita čeljad u Kremlju je li Mile u čekaonici…

A nekad su se ljudi raspitivali, udruživali. Legenda kažu da se čeljad iz Hercegovine sastala u Imackom (Imotski) da vide sukin će u rat, Drugi svetski, WW2. Znalac jedan, pismen i načitan, im objašnjava, s jedne strane su Njemačka, Japan, Italija, Turska… S druge su Amerika, Engleska, Francuska, Australija…

Nakon izlaganja, jedan domaćin, tjelesno i duhovno zdrav, upita znalca toga, pošto nije vidio nikoga iz Ljutog Doca… Upita: „A s kim su Ljutodočani?“.