Namjenska industrija a ne ratna industrija. Mirne demonstracije a ne teroristički napad sa molotovljeimkoktelima, dimnim bombama, palicama… Nisu maskirani huligani nego „mladi prikrivenog identiteta“. Djeca u Sudanu ne umiru od gladi i metaka, to se događa samo djeci u Gazi. Jeste, mali Sudanci su crni, crnji od malih Arapa. Puno crnjiod Sejdića i Fincija, pogotovo crnji od nas. Mali kosturčićiprekriveni crnom kožom budu u tišini, bez medija, bez CNN-a i BBC-a bivaju položeni u ispucalu zemlju uz plač crnih majki i očeva, puno crnjih od naših očeva i majki.
Nije istina da Donald Trump traži devedeset milijardi dolara od Zelenskog da bi sačuvao njegovu bijelu pozadinu, da ne bi završio kao Benito Musolini. Zelenski će na kraju pristati da dadne sve, čitavu zemlju prožetu korupcijom, samo da se spasi. Doduše, to viđamo i kod nas, pa nas i ne čudi. Zapravo, i odobravamo takve stvari.
Baš u pošti pričam s poznanikom o tome kako ljudi umiru relativno mladi. Umiru uglaavnom oni koji su primili COVID vakcinom. On kaže da je nije primio. Mater jeste. Kaže, njegova mater je primila vakcinu, samo zato što su je primili i drugi. Da ne bude „mimo svijet“, Ja, naravno, nisam. Ni moji. Kaže on, da je bio suočen sa izborom između posla i pelcovanja, primio bi je. Kad se radi o preživljavanju familije, svašta se radi, ljudi ginu da bi osigurali egzistenciju za familiju.
Generacija mi umire uglavnom od malignih bolesti, bolesti srca i krvotoka. Ponekad poneki doktor kaže pacijentu „moglo bi biti od vakcine“. Oni puno toga vide kroz statistiku. Često pitaju pacijente jesu li je primili. Uglavnom jesu, nažalost.
Jedno pitanje me muči… Gdje je nestala bolest? Zašto vakcina nije štitila od nje? Nije nestala zato što su ljudi vakcinisani, to je sigurno. Tvrdoglavi ljudi kao ja nisu je primili. Preživio bi taj virus u nama i kad bi bio ubijen u pelcovanima. Penzićimaje čak bila oduzeta sloboda kretanja. Nevakcinisanima je bila oduzeta mogućnost putovanja. Moralo se pelcovati…
Vakcine nastaju u laboratorijima. Razvijaju se ponekad decenijama. Ova je nastala odjednom. Zemlje su morale dati milijarde za nju. Sve smo to platili kroz poreze i namete. Doduše, platili smo i za onaj Viadukt i još ćemo platiti milijarde koje će podijeliti vast i tužitelji između sebe, ali ovo nije ta priča.
Federika Mogerini je zaradila puno para na tome. Dokazana joj je krivica, ali nije joj bilo ništa. Ostala joj je čak i funkcija u Briselu…
Ima nešto još strašnije. Tišina. Šutnja. Ne priča se o tome. Ne priča se o represiji koju su činili nad ljudima. Ne priča se o tome kako nisu vršene autopsije umrlih, da se ne bi saznao pravi uzrok. Zvučim kao teoretičar zavjere, zar ne? Neka. Možda počnete razmišljati o nekim stvarima.
Kako god, COVID je šutke nestao. Nestali su i moji prijatelji. Svako malo sam na Brijegu i na Sutini, ispraćam svijet na onaj svijet. Izmolim Očenaš ili izučim Hatmu, i to je to. Usred molitve čujem šutnju. Gromoglasnu.
Jer, šutnja je ta koja ubija…