Slučaj Borisa Havela iliti kako se licemjerilizira sloboda govora

U Hrvatskoj se posljednjih tjedana vodi intenzivna i često nervozna javna rasprava oko profesora dr. sc. Borisa Havela, sveučilišnog profesora, politologa i jednog od rijetkih domaćih stručnjaka koji se sustavno i argumentirano bavi Bliskim istokom, međunarodnim odnosima i geopolitičkim sukobima.

Povod napadima bio je jedan njegov neprimjeren i grub istup na društvenim mrežama, no način na koji se dio javnosti, medija i javnih osoba obrušio na Havela daleko nadilazi taj konkretan slučaj i prerasta u šire pitanje slobode govora i tolerancije prema drukčijem mišljenju. Osobito onom koje dolazi, uvjetno kazano, zdesna.

Havel, porijeklom 'bosanac' koji 'izgara' za pitanja građana hrvatske nacionalnosti u BiH i koji djeluje isključivo proizraleski, trn je u oku mnogima koji takav narativ odbijaju prihvatiti kao činjenicu.

Analiza sukoba

Boris Havel rođen je u Sarajevu, doktorirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, magistrirao komparativnu religiju u Jeruzalemu, a studirao je i u Švedskoj...

Godinama se bavi analizom izraelsko-palestinskog sukoba, uloge religije u politici i suvremenih sigurnosnih izazova. Njegovi stavovi nisu uvijek ugodni, često su protiv struje i ne uklapaju se u dominantne medijske obrasce, ali su gotovo uvijek utemeljeni na znanju, iskustvu i ozbiljnom istraživačkom radu. Upravo zato često izazivaju nelagodu.

Osim vanjskopolitičkih tema, Havel se u javnom prostoru redovito zalaže i za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. Upozorava na institucionalnu neravnopravnost, na političke manipulacije i na činjenicu da se hrvatsko pitanje u BiH sustavno gura na margine, kako u regionalnim, tako i u domaćim raspravama.

Time si je, razumljivo, priskrbio dodatne protivnike, osobito u krugovima koji svaku artikulaciju hrvatskih interesa unaprijed proglašavaju nacionalizmom ili radikalizmom.

Kritika njegovog spornog izraza može i mora postojati. Javne osobe, osobito sveučilišni profesori, moraju biti svjesni težine svojih riječi.

No ono što zabrinjava jest brzina i lakoća s kojom se dio javnosti odlučio ne raspravljati o Havelovim argumentima, nego o njegovoj podobnosti, moralnoj prihvatljivosti i pravu da uopće sudjeluje u javnom prostoru.

Umjesto polemike dobili smo etikete, umjesto argumenta pozive na osudu, a umjesto slobodne rasprave atmosferu linča.

Sloboda govora nije rezervirana samo za uglađene, politički korektne i, uvjetno kazano, društveno prihvatljive stavove.

Ona postoji upravo zato da bi se štitilo pravo na mišljenje koje smeta, provocira i izlazi iz okvira. Društvo koje reagira isključivo moralnom panikom, umjesto razložnom raspravom, ne brani javni prostor nego ga sužava. Danas je na meti Boris Havel, sutra će to biti netko drugi, a kriteriji će biti jednako nejasni i proizvoljni.

Ako uistinu želimo zrelo i demokratsko društvo, tada moramo biti sposobni razlikovati neukusan izraz od sustavne opasnosti, te pogrešku pojedinca od pokušaja da se nekome trajno zatvori prostor govora.

Havelove analize mogu se osporavati, s njima se može i ne mora slagati, ali pravo da ih iznosi ne bi smjelo biti dovedeno u pitanje. U suprotnom, ne gušimo jednog profesora, nego samu ideju slobodne javne rasprave.

Naprosto se licemjerilizira sama sloboda govora jer se čovjeka sad pokušava isključiti iz društva, s fakulteta, iz javnosti... No, što je zapravo Havel učinio? Objavio je na X-u poruku u kojoj je pisalo: "Jebeš skup na kojem je Maja Sever najljepša".

(Ne)sloboda govora

Pa jebeš slobodu govora u kojoj ne smiješ reći nešto takvo bez da te dio samoprozvanih moralnih autoriteta pokušava osporiti u svemu što radiš.

Je li Havelu ovo trebalo? Baš i nije. Maja Sever je novinarka, javna osoba, društveno angažirana i njen izgled nema nikakve veze s tim što radi. Uostalom, ljepota je u oku promatrača.

S druge strane, ako se osjetila ugroženo ili loše zbog ovog što joj je Havel napravio, a vjerujem da jest jer, ponavljam, njen rad dovoditi u kontekst njene (ne)ljepote nema smisla, tko god da to radio, postoji institut privatne tužbe.

Neka tuži Havela i traži naknadu za duševnu bol pa neka institucije rade svoj posao.

Međutim, sve ono što Havel u profesionalnom životu radi, što je radio i vjerojatno planira raditi nikako ne može pasti u vodu zbog jedne takve izjave.

Uostalom, njegovati kulturu isključivanja nekog iz društva zbog objave na društvenoj mreži koja je, ni tamo ni amo, neće donijeti ništa dobro ni Maji Sever ni samoj javnosti koju se tobož štiti od Havela.