Humovanja Veselina Gatala: Vrijeme novih vjera

Ćudoređe: ćud (narav) i red – Skup i slijed nepisanih društvenih normi, pravila, običajem uzusa, ponašanja smatranih normalnim i moralnim u određenoj zajednici.

Čudoređe nas spriječava da uriniramo i vršimo veliku nuždu u javnostii, hvatamo žene ili muškarce za intimne dijelove tijela, plazimo jezik nepoznatim ljudima, lomimo klupe i slično. Neke od postavki „čudoređa“ su i pretočene u zakon.

Liberalizam je glavni protivnih čudoređa. Liberalizam potiče revolucije. Liberalizam je krovna vjera sitih, uhranjenih, napojenih i željnih vlasti. Liberalizam prezire vjeru, ali se hrani religijom. Liberal (često polaznik Kumrovačke škole) će se krstiti, doviti, križati i stajati ponizno u prvom saffu ili u prvom redu pred oltarom da bi vjernici (ustvari oni koji se još uvijek plaše Boga) krenuli za njima ili barem glasali za njih. A onda bi im nametnuli vjeru u one koji su samoproglašeni Bogovi.

Vjere imaju i svoje svece. Prada, Gucci, Yves Saint Loraint, Luis Vitton… Oni žive u hramovima brendova i u tržnim centrima koji su nove bogomolje liberalnog svijeta. Tu mogu dobiti novoliberalnu pričest kupivši određen proizvod za što manje para, na sniženju – iako mu je stvarna vrijednost mnogostruko struko manja. Novoliberalni vjerski program vam se obraća svakodnevno preko Tv-a i InterNeta…

Liberalizam ima svoje višebožje. Ne kao Otac, Sin i Duh Sveti već mnogostrukije.

Vjera u globalno zatopljenje, recimo. Znamo, bar neki od nas znaju, da se vremenski ciklusi mijenjaju svakih 70 do 110 godina. Mijenjaju se morske struje, ledene kape se tope ili hačaju… A na početku smo novog ledenog doba. I globalno atmosfersko zagađenje je liberalistička vjera. Jedan od 27 indonezijskih aktivnih vulkana izbaci više CO2 u vazduh nego svi automobili svijeta. Vulkani nemaju DPF filtere koji smanjuju emisiju CO2, pa na njima autoindustrija i automehaničari ne mogu zaraditi. Cijena mijenjanja – sitnica. Hiljadu i po do dvije tisuće i pol maraka, kod nekih i više.

Vjera u ravnopravnost polova, recimo. Muškarci i žene nisu jednaki. Muškarci ne mogu rađati a žene (bar one koje smo naviknuti zvati ženama) ne mogu podići 200 Kg. Ne mogu ni ja, doduše… Ali ako su ravnopravni, zašto onda postoje kategorije, ženske i muške, u sportovima?

Ima tih liberalnih svetinja još, a čudoređe u nama se još uvijek opire Vrlom Novom Svijetu. Ali, suviše smo se uhranili, napojili i na sebe nabacili brendove. Ni kretati se bez auta nam više nije lako.

Nekoć sam, dok sam bio mali, upoznao dvije svinje. Kao malima sam im dao ime Todor i Teodor. Bili su jako inteligentni. Odazivali bi se na svoja imena. Davao bih im po krušku kad bi pokazali šta znaju. Tako sam ih motivirao…

Sudbinu sam im znao. Negdje krajem novembra bi nestali. Ali je onda bilo čvaraka.

Sad znam ponešto. O svinjama više nego što sam tada znao. Kad pobjegnu u prirodu, brzo se vrate onom što su bili. Nisu više roza i glatki nego smeđi i čupavi kao njihovi divlji rođaci. Za to im treba jedva pedesetak dana. POTPUNO su ista vrsta. Kad sami nalaze hranu, salo im se smanji a mišićje se uveća i ojača. Narastu im očnjaci i kljove, sposobne su se braniti tako da osim čovjeka nemaju prirodnih neprijatelja. Mogu se lako nositi sa vukovima i risom. Snažni kao tenkovi i brži od njih.

Da sam to znao, pustio bih Todora i Teodora ma šta mi odrasli uradili. Ali, nisam znao. Mislio sam da je taj obor koji su im ljudi napravili, jedino mjesto na kojem mogu preživjeti.

Dokazano je da se i bez čvaraka može.