Humovanja Veselina Gatala: Lov na antitalente

Postati vlast i ostati na vlasti nije isto. Ako ste diktator i nemate baš neki mozak, ne znate strane
jezike, ne izgovarate dobro zaćkoljaste riječi i nemate manire,, ipak se trudite da ostanete diktator. Za
saradnike i sebi potčinjene birate ljude od kojih vas neće zaboljeti glava, koji će da budu mirni,
poslušni, koji će raditi i reći šta mu vi kažete. Zato za saradnika ne birate pametnog i sposobnog, taj
će se prije ili kasnije upitati zašto mora slušati veću budalu od sebe i jesti g… i činiti nesuvisle poteze
te ponavljati ono što diktator kaže.

Diktatori ne vole pametne i sposobne iz još jednog razloga. Pametni i sposobni bi, ne daj Bože, mogao pomisliti da bi vladao bolje od diktatora i eto belaja. Ljudi će, pošto formalno živimo u demokratiji, izabrati možda baš toga, pametnijeg i sposobnijeg na sljedećim izborima ako se usudi kandidovati.

Zato, ako mislite biti diktator i vječna vlast, okružite se mediokritetima koji ne samo da se ne razumiju u posao koji ste im dodijeliti, već i ne znaju ništa raditi. Tu ste sigurni, sa onima koji ne bi vili gdje jesu da nije vas. Dajte mu ministarstvo i slobodno stavite prst u uho. Ako pravi budalu od sebe više nego što treba ili krade više od vas, uvijek ga se možete riješiti jednim potpisom. Hm, neki čak traže od svojih uhljebljenih da unaprijed potpišu ostavku i gurnu istu u ladicu, pa je izvade ako i kad zatreba.

Uhljebljenom je svejedno, sve dok uzima pare i ima privilegije. Nije ga briga je li kantonalni ministar kulture ili direktor gradske čistoće, bitno mu je da ga stranka i njen diktator ne zaborave i da se uvijek nađe hljeba za njega i privilegija za njega i rodbinu mu.

Loša strana toga je to što je ova politika dobra samo za diktatore i nesposobnjakoviće oko njega. Višedecenijska politika diktature je počela uzimati danak u ljudskim životima. Mostovi pucaju, ljudi gube živote na loše održavanim cestama iz proteklog stoljeća, fasade otpadaju, klizišta s nelegalnih kopova ubijaju ljude i ruše kuće, ljudi oboljevaju od lošeg zraka, rijeke se više ne mogu piti i postaju prljava jezerca iz kojih nemilice nelegalno vade pijesak, iz škola djeca izlaze polupismena a ljudi iz bolnice izlaze s mrtvačkim pokrovom preko sebe.

I pri tome ljudi misle da ih diktator čuva. Od čega? Valjda od investicija? Ili od čistog zraka? Možda od
kvalitetnog zdravstva i školstva? Doduše, omogući ljudima da kupe diplome i uhljebe se na mjesto o
kome nemaju pojma ni šta je ni šta tu treba da rade… Oni koji nemaju stomak za to, jednostavno odu.
Nije lako biti kalibar kakav bi diktator poželio. Treba sahraniti mozak, savjest, poštovanje, pogaziti
riječ, varati, tužakati, krivo se kleti, obećavati bez pokrića, veliki je spektar osobina koje treba steći da
bi diktator bacio oko na vas i poželio vas uz sebe, prigrlio vas kao svoga i tapšao po ramenu… I usput
vas platio i dao vam i da ponešto ukradete i dodatno strpate u džep, mimo upravnih odbora,
komisija, članstva u dobro plaćenim tijelima, besplatnih putovanja na egzotične destinacije i ostaloga.
Oni koji nemaju stomak, kako rekoh, neka idu odavde. Ne ostajte, ako to ne možete, ovdje. Jer, sunce
luđeg neba neće vas grijat k’o što ovo grije…