Humovanja Veselina Gatala: Uzgoj straha

Sjeme straha je malo i otporno. Može izdržati visoke i niske temperature, kišu, grad, suho i mokro, veliko i malo, dobro i zlo. U Jugoslaviji su se, recimo, jako bojali govorenja o nekim temama. Nekad mi se čini da sam se zvao „neka, nemoj“ ili „neka, šuti“. Nedavno mi dijasporac, na onom vražijem Facebooku, u komentaru veli „“Stara nordijaka polovica kaže : Kad si u kući od stakla, ne bacaj kamenje“.

Valjda je mladi, u ovom slučaju Bošnjak, pomislio da bih ja trebao da se bojim i da uključim uređaj za autocenzuru. Htjedoh mu reći da to nije nordijska već američka poslovica. Htjedoh ga pitati je li naučio jezik, je li dobio kakav posao, koliko plaća stan, ali mi se nije dalo.

Htjedoh mu napisati da živim u kući koja je tri puta paljena i da imam dva loše srasla rebra i polomljenu nosnu hrskavicu ali nisam, puno bi mi vremena oduzelo. Mališa je svoj strah ponio u Švedsku i nije mu normalno ako neko ovdje kaže šta misli bez straha. Ne znam za Fincija i Mincija, ali Srbi i Hrvati nisu bolji ni manje ustrašeni.

Najviše se boje oni koji pobjegnu odmah. Oni svoj strah i ne dožive. A svako tijelo uronjeno u strah, po Arhimedu, gubi od svoje smrtnosti kolika je količina istisnutog straha. A strah je životinja koja se hrani vlastitim mesom, nikad ne umre do kraja. Strah od siromaštva nekoga tjera da se ne može zasititi novaca.

Milijarde nisu dovoljne da savladaju strah iznikao iz sjemena posijanog u ranom djetinjstvu. Strah od vožnje onih koji su položili vozački ispit i odmah razbili kola tjera ih da ne sjedaju od straha na vozačevo sjedište.

Strah od visine spriječava neke da lete avionom. Jedan se pored mene, na putu za Barcelonu, piškio svakih dvadesetak minuta. Pitao sam ga je li mu prostata „o’šla“, a on kaže da je to od letenja, da je jedva ušao u avion od straha. Pohvalio sam ga jer je priznao svoj strah, rekao mu da to znači da će ga se osloboditi.

Strah čini da nas nakupac s tržnice s rukom u džepu, čovjek koji ne može izgovoriti riječ dužu od desetak slova, čovjek koji zna pet – šest stranih riječi (par engleskih i jednu tursku) može prepasti na smrt. Čini se da počnemo pakovati i pakirati kufere za odlazak u strahu od rata. Strah se, dakle, da lijepo iskoristiti za vladanje širokim narodnim masama. Strahom se najlakše vlada.

Dženazni programi na Federalnoj, komemorativni na RTRS, domoljubno – podsječivački na HRT, sve to služi da zada strah. Strah čini da se niko ne buni kad se kupuju tenkovi i dronovi, kad se daju pare za „namjensku“ industriju (koje licemjerne, nije ratna nego namjenska, op. a.), služi za to jer je to najefikasnije i najučinkovitije.

Tomson kaže „ako ne znaš što je bilo“ i napravi domoljubni konceert i tako zgrne milijune, a narod ko narod – podsjeti se da se treba bojati Srba i sanjati hrvatsku državu. Od straha je ukinuta i kuna, učinjeno da su svi hrvatski zakoni briselski, da se Hrvati isele iz Hrvatske i da ih „Europejci“ polako ali sigurno preuzimaju kao što su preuzeli hrvatske banke…

Iz straha smo primali one vakcine od kojih sad moja generacija umire prije vremena. Tako je to. Onaj ko je spreman iz straha predati svoju slobodu i svoj način života za zdravljei i sigurnost, ostaje bez ijednog od toga.