Samo 30 glasova osvojila je kandidatkinja HDZ-a 1990 Antonija Banožić na prošlim Općim izborima u Širokom Brijeg u svom biračkom mjestu (Mala škola 3).
Čak deset puta više glasova Banožić osvaja na biračkom mjestu Trn 1, a što je ujedno i biračko mjesto predsjednika gradskog odbora HDZ-a BiH Mire Kraljevića...
Inače, Trn ukupno ima tri biračka mjesta, a razlika glasova koje je HDZ 1900 osvojila na Trnu za županijsku razinu i za federalnu razinu je ogromna.
HDZ 1990 je, naime, osvojila 2341 glas u Širokom Brijegu za županijsku razinu, a 1709 glasova za federalnu razinu. Zanimljiva je činjenica da su čak 632 birača HDZ-a 1990 odlučila podržati tu stranku na jednoj razini, ali ne i na drugoj.
Ili je netko jednostavno radio kriminal? Znakovito je da je tajnik HDZ-a u Širokom Dario Knezović koji je ujedno i zastupnik u federalnom parlamentu... U istom onom parlamentu za koji je HDZ 1990 osvojila puno manje glasova nego što je osvojila za drugu, županijsku razinu. Ovdje su dvije mogućnosti. Jedna je da su birači prepoznali kvalitet devedesetkine liste za županiju i odlučili ga nagraditi, a druga je da su Dario i Miro pokrali izbore isto kao što su onomad pokrali unutarstranačke izbore u HDZ-u BiH. Đav'o će ga znati, rekao bi pokojni Đorđe Balašević, što se tu, zapravo, dogodilo.
Zašto ovo pišemo? Zato što je u petak Skupština Županije Zapadnohercegovačke odlučila profesionalizirati skupštinski mandat zastupnici Antoniji Banožić. Urađeno je to, kako nam potvrđuje više izvora iz HDZ-a BiH, na zahtjev - koga drugog - nego Mire Kraljevića.
Miro Kraljević je, dakle, kao predsjednik širokobriješkog HDZ-a tražio da se Antoniji Banožić iz HDZ-a 1990 dodijeli profesionalni mandat u skupštini, a što u praksi znači lijepu plaću i sve dodatke koji idu uz to (cca 2800 maraka), a ne samo paušal od pet stotina maraka.
Kraljević, Dario Knezović i klika okupljena oko njih tako političkom trgovinom, korupcijom i spletkarenjem pokušavaju ugasiti širokobriješku oporbu jer su svjesni vlastite nemoći, kako u stranci, tako i među građanima Širokog Brijega.
Optuživati Banožić zbog toga što joj je mandat profesionaliziran bi bilo suludo jer ga imaju i drugi zastupnici oporbe. Kada je u pitanju ona i činjenica da je možebitno prihvatila nešto što joj možda i ne pripada moglo bi se reći kako je tu riječ o čistoj egzistencijalnoj dilemi. Svatko od nas bi, vjerojatno, između par stotina maraka paušala i plaće od cca 2800 maraka izabrao ovo drugo.
Banožić je ovdje sporedna, a koruptivna hobotnica Mirine ekipe koja se širi poput kuge u Efraimu i Samariji bit cijele priče...
Ista ekipa je pokazala više puta kako je sposobna pokrasti izbore, kako one unutar stranke, tako i neke druge.
Znakovito je da troje zastupnika u Skupštini ŽZH iz HDZ-a BiH, a koji dolaze iz Širokog Brijega, nije glasovalo za odluku o profesionalizaciji mandata Antonije Banožić. Riječ je o Klaudiji Skoko, Vedranu Kožulu i Ivanu Damjanoviću.
Njih troje su, doznajemo, kolegama zastupnicima također poručili kako predsjednik gradskog odbora Miro Kraljević više ne može govoriti u njihovo ime ni donosti odluke kao širokobriješki HDZ. Protiv je bio i Tomo Bandić iz HRS-a o čemu se i oglasio na Facebooku. Dodajmo i da je Banožić svojevremno, pri izboru hrvatskih izaslanika u Dom naroda federalnog parlamenta odbila podržati liste koje je predložio HDZ BiH u Skupštini pa je profesionalizacija mandata iz HDZ perspektive još nerazumljivija. Ovdje, dakle, nije i ne može biti problem plaća i profesionalni mandat Antonije Banožić jer isto imaju i svi ostali zastupnici, izuzev Tome Bandića, ovdje je riječ o političkoj samovolji Mire Kraljevića koja postaje praksa i pravilo.
Jasna je ovdje, dakle, problematika i samog pojma legitimiteta. Odakle više političkim Hrvatima moralno pravo govoriti protiv Komšića i sličnih političkih prikaza kada se i među njihovim redovima nalaze lučonoše i provoditelji autoritarnih i lopovskih ideja?!