Nema sumnje, legitimitet je prosta stvar. Ako vam se nešto sviđa, to je legitimno. Ako vam se ne sviđa, onda je nelegitimno. Mogu drugi da se posade na glavu, da iznesu sto dokaza, ali džaba. Tv je tako obesmislila sve živo da uvijek možete naći kanal koji će potvrditi vaše mišljenje, proglasiti ga legitimnim ma koliko bilo sumanuto, počevši od tvrdnje da je zemlja ravna ploča pa do toga da je vlast nelegitimna.
A ljudi, već po inerciji, vjeruju Tv-u. Možete, recimo, kazati da je potpuno legitimno paliti institucije u Srbiji i udarati policajce motkama. Ako posumnjate, pogledate N1 i vidite da ste u pravu i da su na ulici mirni demonstranti koje bez razloga napada fašistička policija.
N1 je uvjerio ljude i u upotrebu zvučnog topa, tog strašnog oružja koje ljude šalje direkt u bolnicu, od kojeg se umire polako i u strašnim mukama. Nije važno to što taj zvučni top niko nije čuo ni vidio, ali je vijest o tom strašnom oružju objavljena na N1, Federalnoj, HRT-u i ostalim srpskom narodu prijateljskim televizijama. Na snimcima sa lica mjesta, ništa od tog topa se nije čulo ni vidjelo. To je dokaz da je taj top toliko podmukao i ubitačan da uništava zdravlje i razara mozak nevidljivo i nečujno.
Država nekako i može izaći na kraj sa „demokratskom“ javnošću i N1, sve dok ne dirne u… Sve dok ne pokuša ljude odvojiti od prilike da budu dio nečega. Jer, priznali mi ili ne, ljudi (i žene) nikad do sada nisu bili usamljeniji.
Porodica je sve labavija, obitelj nimalo jača. Višedecenijsko uništenje kolektiviteta je uspjelo. Djeca zavijaju matere i očeve u crno, braća se svade i ubijaju oko imovine, sinovi ubijaju majke, muževi prebijaju žene… Nije to samo simptom našeg društva, to se događa, recimo, i u Nepalu.
Drevni Nepaljani i drevni Katmandu, mjesto gdje su hipici svih zemalja odlazili po zrno mira i prosvjetljenja, poprište je krvavih sukoba sa desetinama mrtvih i stotinama ranjenih. Demonstracije su počele zbog korupcije. Saznali ljudi koliko para primaju vladini dužnosnici dok drevni Nepaljani gladuju.
Vjerujte, nije im bilo svejedno. Ljuti i razočarani, odlučili su da biju one koje su izabrali. Rekli su sebi da su nelegitimni i odlučili da ih treba pobiti. Država, korumpirana skoro kao Bosna i Hercegovina, izlazila je na kraj s njima do trenutka u kome je neko genijalan odlučio da im ukine jedino što ih povezuje u cjelinu. Ukinuli su im društvene mreže.
Modernom čovjeku, Homo . Net – Socialisu, ukidanje društvenih mreža je poput trpanja u zatvor.
Izolacija, odvojenost, gubitak kontakta, pravi pravcati zatvor. Kad je nepalska vlada u tom istom Nepalu ukinula društvene mreže, ogromna većina usamljenih je poludjela. Vlast, glupa kao i svaka vlast, pomislila je da će to spriječiti Nepalce da se okupe, organiziraju i krenu na vlast. A zapaljeni Nepaljani… Spremni su bili da umru ili ubiju poput čovjeka koji je bez razloga, neligitimno i protivpravno, strpan u zatvor. Jer, u pomanjkanju fizičkog kontakta, otuđenosti od srodnika, roditelja, djece, stvarnih prijatelja, život čovjeka Nepalca je postao zatvor. Nestala je jedina stvarnost i društvo koje im je preostalo, društvo koje je postalo stvarnije od stvarnog.
Sreća je što srboljubni mediji poput CNN, BBC-a, N1, Federalne, HRT-a, nemaju ništa protiv Nepalaca pa nerede tamo neće hraniti vijestima u kojima policija mlati mirne demonstrante i gađa ih smrtonosnim zvučnim topovima.
Ni sveobuhvatnog i demokratičnog Tonina Picule nema da se zainteresira za nedužne Nepalce. Situacija u Nepalu je, čini se, daleko od svjetskih demokratskih vrijednosti, nelegitimna i prepuštena sama sebi. Usput, i Severina ovim povodom znakovito ćuti…