Fra Petar Stjepan Krasić: Čuvar vjere, baštine, lova i prirode

Fra Petar-Stjepan Krasić rođen je 2. kolovoza 1935. u Podgredi kod Čitluka, a preminuo 9. studenoga 2025. na Humcu u Ljubuškom. Potekao je iz brojčane i vrijedne hercegovačke obitelji u kojoj su se rad, vjera i ustrajnost živjeli svakodnevno. Roditelji Pero i Stana Krasić odgojili su desetero djece, a upravo su obiteljske prilike, rad na zemlji i čvrsta vjera snažno oblikovali njegov karakter i životni put.

STUDIJ

Nakon pučke škole u Čitluku i realne gimnazije u Mostaru, školovanje je nastavio u Splitu gdje je završio Klasičnu gimnaziju. U dvanaest godina školovanja promijenio je više sredina, što je pridonijelo njegovoj socijalnoj i intelektualnoj širini. Po punoljetnosti ulazi u Red manje braće i novicijat provodi u Kraljevoj Sutjesci. Studij filozofije i teologije pohađao je u Sarajevu i Ljubljani, gdje je stekao magistarski stupanj, a potom i licencijat na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1958. godine, uzevši ime Petar, a Mladu misu slavio je godinu kasnije.

SVEĆENIČKI PUT

Pastoralni put započeo je kao vikar i odgojitelj na Širokom Brijegu, Humcu i u Slanom, a 1966. postaje župnik u Ljutom Docu. Upravo ondje započinje njegov osebujan pastoralni pristup kroz rad s lovcima. Pridružio im se, prihvatio njihov način života i postupno ih približio Crkvi, uvodeći zornice u njihove nakane i gradeći povjerenje koje je mijenjalo zajednicu iznutra.

LJUBAV PREMA PRIRODI I LOVU

Rad s lovcima otvorio mu je put prema kinologiji. Kao punopravni član lovačke udruge, povezao se s kinološkim krugovima te do 1974. položio sve ispite za kinološkog suca, postavši prvi i, koliko je poznato, jedini svećenik all-round kinološki sudac. Posebno se zauzeo za očuvanje i revitalizaciju autohtone pasmine tornjaka. Godine 1978. ishodio je osnivanje Povjerenstva za zaštitu i revitalizaciju planinskog pastirskog psa tornjaka, a suradnjom s kolegama iz Hrvatske postignuto je zajedničko djelovanje koje je okrunjeno međunarodnim priznanjem pasmine. Bosanskohercegovačko-hrvatski pas tornjak definitivno je priznat 9. studenoga 2017. na Općoj skupštini FCI-ja u Leipzigu.

Fra Petar dao je nemjerljiv doprinos ustrojavanju i međunarodnom priznanju kinoloških institucija u Bosni i Hercegovini. Sudjelovao je u osnivanju saveza, podizanju stručnih i moralnih standarda te afirmaciji domaće kinologije na europskoj razini. Kao sudac bio je poznat po strogosti, pravednosti i pedantnosti, a mlađim kolegama prenosio je znanje i etiku rada. O njemu su iz FCI-ja zapisali: „Fra Petar je bio izuzetno ljubazan, blag i mudar čovjek.“

ČOVJEK KOJI JE GRADIO

Paralelno s kinološkim djelovanjem, nosio je veliku viziju obnove Polja, Blidinja i Kočerina. U iznimno teškim okolnostima radio je na obnovi sakralnih objekata i oživljavanju zapuštenih krajeva. Njegova upornost i vjera omogućile su projekte koji su se u tadašnjim prilikama činili nemogućima. O tom djelovanju svjedoči i monografija Fratar i planina, kao i činjenica da je ondje gdje je tražio dopuštenje za „jednu pokrivenu kuću“ danas više od tisuću krovova.

Posljednje godine života proveo je na Humcu, bolestan, ali zahvalan i vjeran svome poslanju. Dočekao je 9. studenoga, datum koji je obilježio njegov životni rad oko tornjaka. Otišao je tiho, ostavivši dubok trag u Crkvi, kinologiji, lovstvu i u ljudima kojima je služio.