Sarajevska politika godinama udara na Hrvatsku, sada traži milost Europske unije

Čuj, Forto i „teretnjaci.ba“ nešto predlažu Europskoj uniji. To vam dođe otprilike kao da Darko Mršić nešto predlaže Ruskoj Federaciji.

Shvatite, sve je moglo biti drugačije. Ali političkom Sarajevu nikada nije palo na pamet implementirati dogovorene odredbe Washingtonskog sporazuma i onoga iz Daytona o posebnim odnosima i konfederaciji s RH.

Dvadeset godina terorizirate zdrav razum i normalne unutarnje odnose biranjem Komšića i one polupismene žgadije u Klubove Hrvata domova naroda, isključivo kako biste napakostili Hrvatima. Prijetili ste „miniranjem“ Pelješkog mosta, strateške točke NATO-a i EU u jadransko-jonskom koridoru, pa smo došli i do aktualnog blokiranja LNG trase od Vrgorca preko Posušja i Novog Travnika do SB-a i Sarajeva, kao i do blokiranja otvaranja novog graničnog prijelaza Gradiška.

Na ovome mjestu valja napomenuti još jedan od poglavitih razloga zbog kojih je BiH od EU, kada je riječ o primjeni najstrožih graničnih kontrola, tretirana na način na koji jest.

Naime, nekoliko godina EU uporno upozorava da je BiH pod strogim viznim i graničnim režimom jer je, zbog sitnih korupcijskih radnji pojedinih diplomata i vrha diplomacije, ukidanjem viza za pojedine sjevernoafričke, arapske, bliskoistočne zemlje i zemlje Kavkaza, kojima je dobro došlo da se tako riješe svojih kriminalaca, socijalnih tereta i potencijalnih antidržavnih elemenata, primjerice Turska u odnosu na Kurde, postala odskočna daska i najsjeverniji „outpost“ organiziranog kriminala za prebacivanje ilegalnih migranata u RH, odnosno EU.

To je jedan od ključnih elemenata hibridnog rata protiv EU, čiji je cilj urušavanje unutarnjeg povjerenja među članicama te nanošenje ekonomske štete generiranjem socijalnih, međureligijskih i međukulturnih sukoba u samom jezgru Unije.

Svi oni, zahvaljujući odlukama bh. politike, legalno slijeću u zračnu luku u Butmiru te se, kao slobodni turisti, autobusima i taksijima upućuju prema pograničnim područjima s RH, gdje potom, na ovaj ili onaj način, pokušavaju ilegalno prijeći granicu. Mnogi pritom u nevolje uvlače upravo ove jadne kamiondžije koji danas prosvjeduju, tako što im ulaze u prikolice, na teretna vozila ili ispod njih.

A kada hrvatska policija obavlja svoju ustavnu obvezu zaštite granica i tjera ilegalce natrag u BiH, paradržavni mediji, trovači poput Avde Avdića i razne „nevladine“ organizacije iz BiH tužakaju „fašističku“ hrvatsku policiju da tuče „nedužne izbjeglice“.

EU je BiH na to upozorila bezbroj puta, vratite vizni režim za te države. Ali ne. Netko je uzeo nekoliko stotina tisuća u određenoj valuti i sada je u šakama tuđih obavještajnih službi, iranskih, turskih, egipatskih i drugih.

Sve to, i još mnogo toga, razlozi su zbog kojih BiH, umjesto da danas po modelu Sjeverne Irske ima posebne „soft border“ odnose s EU o kretanju robe i ljudi, ili da barem dio zemlje bude integriran u EU po modelu Cipra, ostaje ukopana u blatu trećeg svijeta. Kada kamiondžije i vlasnici shvate da su im njihove osobne političke odluke odredile status poluilegalaca u EU, neće trebati, gle čuda, preko navodno UZP-ovske Hrvatske tražiti rješenja u Bruxellesu, nego će trebati postati integralni dio tog prostora.

Iz prve ruke, u Bruxellesu vas nitko živ ne doživljava niti mari za vaše jade, ali, unatoč svemu gore navedenome, opet vam jedino Hrvatska može biti glasnik u EU. A Forti, kao nekome tko je sukreator gore nabrojanih političkih idiotizama protiv RH i Hrvata u BiH, očito nije ni neugodno zatražiti tu pomoć preko Butkovića.

Za kraj valja istaknuti i zapažanje kako je doista čudno da se za rješavanje transportno-logističkog bunta u vlastitom dvorištu, umjesto na RH, nisu sjetili dežurnih EU narikača i „velikih prijateljica“ BiH, poput trećerazredne eurozastupnice Tineke Strik ili, primjerice, Tanje Fajon, koje im inače služe kao megafoni i „glas razuma“ iz, navodno, fašističke EU, svaki put kada treba braniti neobranjivi koncept „građanske BiH“ interpretirane prema Islamskoj deklaraciji.

Preuzimanje teksta dopušteno je uz potpis Darka Mršića kao autora i link na originalni članak objavljen na portalu Bild.ba. Mi, naime, nismo humanitarna organizacija da besplatno dijelimo tekstove