Turist progovorio o nestvarnom iskustvu u Međugorju: 'Pronašao sam Gospodina, postao sam svećenik'

Gianluca Brusatore je na svoj način vjerovao u Boga, ali je godinama bio daleko od crkve kada ga je put u Međugorje 2014. potpuno preobrazio.

“Prije ljeta 2014., da ste mi rekli da ću biti svećenik, mislim da bih se nasmijao,” komentirao je sada kada predstavlja svoju knjigu sa svjedočanstvom pod nazivom: Svećenik čudom.

Taj put u Međugorje promijenio je njegovu dušu i život: s 37 godina ušao je u sjemenište, a s 44 godine zaređen je za svećenika u talijanskoj biskupiji Novara, 2022. godine.

Danas je pomoćnik župnika u Gozzanu, a u svojoj knjizi iznosi svoje svjedočanstvo, ali i duhovne savjete za ljude koji s iznenađenjem otkrivaju vjeru, kao što se njemu dogodilo.

“Prije početka seminara živio sam i radio u Milanu. Nakon diplome Odnosa s javnošću radio sam godinu dana u komunikacijskoj agenciji i osam godina na Europskom institutu za dizajn, fokusirajući se uglavnom na usmjeravanje studenata koji su birali svoju karijeru. Bio sam vrlo normalan mladić. Imao sam veliku romansu s djevojkom, a potom još nekoliko veza”, objašnjava i dodaje: Nisam bio nikakav uzor kršćanskog života. Nisam išao u crkvu uopće.

Međutim, Gianluca je volio putovati, čak i sam. “Sviđao mi se osjećaj slobode posjećivanja dalekih mjesta i susreta s ljudima koje ne bih upoznao da nisam otišao sam”, prisjeća se.

“Ali odlazak u Međugorje bila je posebna odluka: sjećam se da mi je majka pričala o tome, nisam znao gotovo ništa o tom mjestu gdje se očito nema ništa posebno lijepo za vidjeti. I umjesto toga, tijekom tog putovanja pronašao sam Gospodina”, kaže danas.

Ovako objašnjava ono što je doživio u Međugorju. “Bilo je to iskustvo ljubavi kakvo nikad prije nisam doživio i s jasnom sam sigurnošću shvatio da je to Božja ljubav, da je ta ljubav Bog i prepoznao sam je na poseban način prisutnu u sakramentima. „Nisam izgubio vjeru, izgubio sam Crkvu i tek sam u tom trenutku jasno vidio kako je Gospodin živ i prisutan i djeluje na poseban način upravo po sakramentima Crkve .“

Opisuje to kao “najnevjerojatnije iskustvo u mom životu, susret s Gospodinom i s ljubavlju kakvu nikad prije nisam doživio. “Pričam misteriozne događaje koje sam doživio, duboke posljedice koje je to iskustvo ostavilo na mene.”

Dogodilo više stvari, kaže: “Znakovi, misteriozne epizode i jasna prisutnost u mom srcu koja je od mene tražila da vjerujem i promijenim svoj život.”

“Kad sam se vratio na posao iz Međugorja više nisam bio osoba koja sam bio prije. U srcu sam osjetio Gospodinov poziv da mu vjerujem i promijenim svoj život“, prisjeća se.

Ubrzo je shvatio da ono što Bog od njega traži nije samo njegova ljubav i prijateljstvo, već posebna predanost, nešto više.

“Mnogi ljudi, počevši od moje majke, rekli su mi da mogu nastaviti sa svojim poslom i životom, s novom perspektivom, bez potrebe za tako radikalnom promjenom. Naravno da sam to mogao i bilo bi lijepo, možda čak i lakše, ali nije to bilo ono što sam osjećao u srcu. Umjesto toga, jasno sam osjećao da Gospodin, s beskrajnim poštovanjem prema mojoj slobodi, od mene traži nešto više. Nakon nekoliko mjeseci dao sam ostavku i započeo proces razlučivanja kako bih Crkvi povjerio ono što sam osjećao kao svećenički poziv. Na kraju tog puta, u dobi od 37 godina, započeo sam sjemenište u Novari, gdje sam rođen.

Ući u sjemenište s 37 godina, okružen dvadesetogodišnjacima, osebujna je situacija, iako sve češća.” Nije bilo lako vratiti se u školu nakon toliko godina, ali pratila me neka tajanstvena, ali stvarna sila, vodila me na mom putu i pomogla mi da prebrodim poteškoće s kojima se sam nikada ne bih mogao suočiti”, kaže.

U svojoj knjizi želi podijeliti blago vjere i poziva i Crkve, “jer se osjećam kao netko tko je pronašao dragocjeno blago i želi ga podijeliti sa što više ljudi”.

Među duhovnim temama koje su zaokupile njegovu pozornost ističe “teškoće molitve, opraštanja, opraštanja drugima i samome sebi”. Knjiga uključuje nedavna iskustva, pratnju mladih na Svjetskom danu mladih u Lisabonu 2023. i u kampovima za mlade.

Njegova snažna marijanska duhovnost i predanost pastoralu mladih (u prijašnjem životu bio je savjetnik za mlade) dolazi do izražaja u marijanskoj molitvi koju moli, a koju je napisao Ernesto Olivero, talijanski otac koji je 1964. sa suprugom i neki mladi ljudi, osnovali su Sermig (Servizio Missionario Giovani) kako bi potaknuli mlade na društvenu i evangelizatorsku velikodušnost.

Marijo, budućnost počinje u mladima. Mladi mogu uzeti dobro iz prošlosti i učiniti ga sadašnjim. U mladima se sije svetost, domišljatost i hrabrost. Marijo, Majko mladih, pokrij ih svojim plaštem, brani ih, zaštiti od zla, povjeri ih svome Sinu Isusu i onda ih pošalji da daju nadu svijetu.

To je molitva kojom tolike mlade upoznaje s Djevicom Marijom koja je u bosanskom svetištu dotakla njegovo srce.