Zašto proslava Dana neovisnosti Bosne i Hercegovine nema nikakvog smisla (nije zbog Komšića)

Hrvatske političke stranke u Bosni i Hercegovini formalno obilježe Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine jer su Hrvati svojim gotovo plebiscitarnim izlaskom na referendum koji je održan 29. veljače i 1. ožujka 1992. godine omogućili da BiH ne bude u okviru Jugoslavije nego da bude samostalna i nezavisna država.

Tada su Srbi na referendumu bili protiv, a Hrvati i Muslimani (danas Bošnjaci) za. Hrvati su htjeli izlazak iz Jugoslavije, Muslimani isto tako, a Srbi su htjeli ostanak BiH u krnjoj Jugoslaviji.

Upravo na tom referendumu 1992. godine Hrvati su bili presudni faktor. Da su bojkotirali referendum ili bili protiv - BiH možda ni danas ne bi bilo. Bošnjaci su im kasnije to zahvalili tako što su im u nekoliko navrata birali Komšića, a još "ljepša" zahvala stigla je od međunarodne zajednice koja je ustavnim amandmanima u Federaciji usosila hrvatski politički položaj.

Bosna i Hercegovina danas, 32 godine nakon referenduma, nema oblike državnosti jer ima vanjskog suverena čiji je glas jači od Ustava i bilo kojeg tijela vlasti.

Ona je, pravno gledano, sui generis pravna država, niti je država, niti to nije. Zato nema nikakvog smisla proslavljati današnji dan. Ako postoji vanjski suveren koji je jači od svih parlamenata i od šefova države, onda ne govorimo o državi nego o međunarodnom protektoratu. Ako je nešto protektorat, onda nema svoj dan i ne može slaviti neovisnost ili nezavisnost. Bosna i Hercegovina je i ovisna i zavisna - kako vam drže - od visokog predstavnika. On može nametnuti ili ukinuti bilo koji zakon.

Danas, da se, da oprostite na izrazu, Schmidtu digne neka stvar, on može mrtav hladan smijeniti Predsjedništvo BiH i raspustiti oba doma državnog parlamenta. Doslovno mu za to treba i vremena i energije koliko i za naručiti cijeđenu naranču u kafiću.

Upravo je to odgovor na pitanje iz naslova zašto nema ama baš nikakvog smisla proslava današnjeg dana i navodne neovisnosti.