Prošlo je 30 godina, a kao da je bilo jučer. Prije 30 godina poginuo je Dražen Petrović, jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena.
Traumatični događaji i oni najljepši trenuci ostaju u sjećaju cijeli život. Ljudski um je takav, što je dojam jači, to ostaje jače utisnuto u sjećanju.
Svi znamo gdje smo bili i što smo radili u trenutku kada je Goran napokon realizirao meč loptu protiv Raftera. Svi se sjećamo kao da je jučer bilo Šukerovog loba preko Schmeichela, svakog pogotka sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj, dočeka srebrnih Vatrenih…
Svi se sjećamo i tog 7. lipnja 1993. godine, tog trenutka kada je stigla vijest – Dražen je poginuo.
Draženovim odlaskom izgubili smo svi. Hrvatska košarka izgubila je vođu kakav se jednom rađa, mlađim generacijama ostale su snimke i usmena i pisana predaja o njegovoj ostavštini.
Hrabro je tvrditi da bi hrvatska košarka danas bila bolja da je Dražen živ, nikada nećemo saznati kako bi bilo da nije sjeo u taj golf tog kobnog dana, piše Sportnet.hr.
Dražen je bio neviđeni radnik, savršeni primjer da se ne može sve na talent nego da taj talent mora imati potporu napornog i teškog rada. Koliko bi još dao hrvatskoj košarci na terenu? Koliko bi joj dao u stručnom smislu nakon završetka karijere?
Što više reći, a da nije rečeno i ispričati, a da nije ispričano? Draženovu priču zna cijeli svijet. Ostavio nam je more lijepih uspomena i jednu traumatičnu.
Uvijek ćemo ga se sjećati i to ne samo 7. lipnja jer je bio jedan i neponovljivi. Košarkaški Mozzart, Dražen, Kapetan.