Teža nevolja od Predraga Čovića teško je mogla zadesiti Županiju Zapadnohercegovačku. Što kažu stari ljudi, da smo se u Boga stinam' bacali, ne bi nam ovako bilo.
Krenimo redom: Predrag Čović uopće nije sudjelovao na zadnjim općim izborima. Nije izabran u Skupštinu ŽZH niti je bio na bilo kakvoj listi. Za funkciju premijera, doduše, nije ni morao biti. Mandat za sastav vlade (potencijalnom) mandataru daje skupština. Predragu je tako Skupština ŽZH dala mandat za sastav vlade.
Predrag Čović je postao premijer jer je to širokobriješka pozicija unutar HDZ-a u Županiji Zapadnohercegovačkoj. Zahvaljujući (pra)davnom gentlemantskom dogovoru između lokalnih organizacija HDZ-a u ŽZH, premijersko mjesto je širokobriješko, kao i dva ministarstva: braniteljsko i ono pravosuđa. Grudama pripadaju zdravstvo i školstvo, Posušju gospodarstvo i prostorno uređenje, a Ljubuškom financije i MUP.
Zašto ovo spominjati? Podsjećanja radi, ljudi brzo zaborave. Predrag Čović, dakle, kao i svaki premijer u svakoj državi svijeta legitimitet crpi iz skupštine jer je ona ta za koju su ljudi glasovali na izborima. U nekim državama, kao što je Velika Britanija, budući premijer mora osvojiti mandat u parlamentu. U susjednoj Hrvatskoj, primjerice, ne mora. Ne mora ni u našoj županiji. Tako je Peđa u ŽZH postao HDZ-ov premijer.
Od samog početka svog mandata pokazao je nevjerojatan politički antitalent i nemogućnost bilo kakvog snalaženja. Počeo je maltretirati dugogodišnje zaposlenike županije s pizdarijama poput toga kad moraju doći na posao i kad moraju otići s posla.
Zašto kažem pizdarijama? Zato što je ta zgrada jednostavno, u jednoj mjeri, određen politički aparat za zapošljavanje stranačkih kadrova. Tamo jako velik broj ljudi ne mora doći na posao u osam sati niti s posla mora otići u 16:00. Oni tamo ne rade nego imaju radno mjesto. To je jebena realnost koja u našim krajevima traje već sto godina i konačno bi trebali prestati glumiti da nije tako.
Peđa je, površan kakav jest, upravo na tom inzistirao. Čak je govorio i kako će uvesti takozvano 'cvikanje' odnosno kartice na ulazu u zgradu pa da se ljudi prijave kad su došli na posao i kad su zgradu napustili. Nepune dvije godine mandata bacio je u beskurac pričajući o digitalizaciji taman kao da svi živimo u 1996. a on vremenskim strojem došao iz 2020.
Jedna mala digresija: Nedavno sam ugostio Predraga Čovića u podcastu i sjedili smo i razgovarali satak vremena. Ne mogu vam opisati koliko mi je dosadno bilo tih sat vremena. Čovjek je, jednostavno, u političkom smislu, izrazito dosadan tip. Postavio sam mu neka pitanja koja su tada bila aktualna, a osim priče o digitalizaciji i par uobičajnih floskula, niti u jednom trenutku nije ponudio konkretan odgovor. Ili barem nešto što miriše na politički stav. Ili bilo kakav stav.
Nakon što se Hrvatskoj dogodio Tim Orešković, mislio sam da ne postoji mogućnost za teži premijerski promašaj, a onda se ŽZH-u dogodio Predrag Čović.
Županijom Zapadnohercegovačkom, otkako ona postoji, uz male prekide, vlada HDZ. Bilo je tu različitih jebivjetara u Peđinoj stolici. Naručivao se svojevremeno Marlboro štekama i kartoni žestokog. Sve za račun bog zna koga. Daj svima svega, što kažu braća Srbi, za sve pare.
Sjedio je u Peđinoj stolici i Zvonko Jurišić. Vladala je ovom županijom i HSP-Lijanova koalicija. Kralo se kao da sutra ne postoji, ali nikada ranije nismo čuli budalištine koje smo u srijedu na tiskovnoj konferenciji čuli od Peđe.
Jednostavno, Peđini zakoni matematike izuju te iz patike. Prethodna vlada, sa skoro istim ministrima koji i sada sjede u njoj, vlada koja je HDZ-ova, iste, dakle, stranke, donijela je demografsku mjeru koja izričito kaže kako ta mjera iznosi 70 posto minimalne plaće u Federaciji. Namjerno je u zakon ugrađen postotak, s ne brojka, upravo zato da se danas - sutra ne bi moglo manipulirati ovako kako manipulira nevješti Peđa.
Nije se zakon da valja, da parafraziramo izraze o pokojnima, ni ohladio, eto Peđe da ga mijenja i od 70 napravi 50. I još sazove tiskovnu konferenciju na kojoj tvrdi kako on nište ne ukida i ne umanjuje, iako 70 planira pretvoriti u 50. Uz to sve, uz njega stoje ministri iz vlade, pokislih izraza lica, od kojih je većina bila kad se mjera donosila, gledaju u prazno, i jednostavno im vidiš sram na licima dok Peđa prdi u prazno.
U dnevniku Radiotelevizije Herceg Bosne, akter ove mjere i nekadašnji premijer Zdenko Ćosić, žestoko je napao udar na mjeru koju Čović provodi i izrekao možda i najveću istinu vezanu uz ovu travestiju. Vlast, naime, obično i u pravilu razmatra, propituje i mijenja one mjere koje ne donose (očekivane) rezultate, a ne one čiji su rezultati i više nego dobri.
Čović, umjesto da se rukama i nogama bori za ovu mjeru, istu mijenja i ograničava na 500 maraka, iako ista donosi itekako vidljive i dobre rezultate.
Dogodine je točno 20 godina otkako je hrvatski narod u BiH po prvi put osjetio što znači fenomen Komšić i koliko je štetan. Šteta da ovih dana u ŽZH isti taj narod osjeća i koliko je Predrag Čović štetan.