Ogadili ste Hrvatima Bosnu i Hercegovinu

Zlatko Miletić je još jedan u nizu političkih fenomena koje proizvodi nakaradni izborni sustav BiH. Čovjek koji je cijelu karijeru gradio naslonjen na političko Sarajevo, kandidat bošnjačkih stranaka, biran bošnjačkim glasovima instaliran je u „klub Hrvata“ Doma naroda PS BiH, sada se prometnuo u potencijalnog novog „malog Sejdu Komšića“.

No ono što ga legitimira za tu poziciju nije potpora Hrvata, nego rupa u zakonu koja mu dopušta da “zaokruži” nacionalnost po vlastitom nahođenju, prilikom popunjavanja kandidature.

Jedan izborni ciklus može biti Bošnjak, drugi Hrvat, treći Srbin, četvrti Ostali, sve dok formular to dopušta, identitet tu ne igra nikakvu ulogu.

Hrvat jer mu je to zakon omogućio

Time Miletić nije kandidat Hrvata, nego kandidat bošnjačkih političkih elita koje već gotovo dva desetljeća traže “halal Hrvata”, novu podobnu figuru za potpisivanje odluka i obespravljivanje prava Hrvata bez ikakvog uporišta u hrvatskom biračkom tijelu. Upravo ta instrumentalizacija zakonskih manjkavosti, ogolila je sustav do one Andrićeve: „Gdje prestaje logika, tu počinje Bosna.“

Bošnjački politički aktivist maskiran u obespravljenog građanina

U istu logiku upada i Slaven Kovačević, savjetnik aktualnog otimača hrvatskih prava Željka Komšića. Od deklariranog „građanina BiH“ koji se javno rugao etničkim podjelama, preko Hrvata u Gradskom vijeću Sarajeva i pred hrvatskim MUP-om, do „žrtve diskriminacije“ pred Europskim sudom za ljudska prava. Kovačevićev identitet nema pripadnost, već je njegov identitet valuta kojom politički trguje.

ESLJP ga je razotkrio kao oportunista, onoga koji nije nastupao u ime pravde, nego kao bošnjački politički aktivist maskiran u obespravljenog građanina.

Presuda je tu jasna: Sud nije prihvatio njegov status žrtve, niti je prihvatio njegov pokušaj da ospori ustavni poredak BiH.

Drugim riječima, ESLJP je potvrdio ono što hrvatski politički predstavnici tvrde desetljećima, a tvrde kako pitanje Predsjedništva i Doma naroda nije apstraktna diskriminacija već konkretna.

Dva puta isti cilj: Miletić i Kovačević

Usporedimo sada Miletića i Kovačevića. Jedan je Hrvat po „zakonu“, ali bez ikakve narodne legitimnosti. Drugi je „građanin“ koji je, ovisno o političkoj prilici, bio i Hrvat i Bošnjak i Ostali. Obojicu spaja isti cilj. Korištenje manjkavosti sustava kako bi se obesmislila konstitutivnost naroda i ponovilo biranje predstavnika u Predsjedništvo glasovima bošnjačkog naroda.

Miletićev politički put već simbolizira bošnjačku praksu biranja predstavnika drugome narodu. Kovačevićeva pravna pustolovina pred ESLJP-om simbolizira pokušaj da se taj politički projekt ozakoni na međunarodnoj razini. Jedan se igra nacionalnog identiteta unutar domaćih institucija, drugi pred europskim sudovima. Rezultat je isti. Urušavanje Daytona.

Dayton kao čvrsti temelj BiH

U kolumni o presudi Kovačević napisanoj u studenom prošle godine, naglasio sam da bošnjačka politika kroz parolu “građanske države” zapravo cilja na centralizaciju i dominaciju, a konstitutivnost nije relikt, nego nužna osovina Daytonske BiH.

Njeno ukidanje ne bi donijelo jednakost, nego jednostranu vladavinu. Današnji pokušaji da se kroz Kovačevića ili Miletića redefinira sustav je Hrvatima dobro poznati, bošnjački politički inženjering.

Ono što ESLJP poručuje, a bošnjačka javnost ignorira, jest da Sud ne može prepravljati Dayton. Ne može ukidati nacionalne kvote, niti nametati građanski model.

Može se samo ocijeniti pojedinačni slučaj, a u Kovačevićevom slučaju, presuda je nedvosmislena: nema žrtve, nema diskriminacije, ostaje status quo Daytona.

Ogadili ste Hrvatima Bosnu i Hercegovinu

Zato bi se vratio na riječi Harisa Silajdžića upućene Željku Komšiću u rujnu 2006.: “Ogadit ćete Hrvatima Bosnu i Hercegovinu.”

Djelomično su uspjeli ispuniti Silajdžićevu tezu. Ne zbog zemlje same, ne zbog naroda koji u njoj živi, nego zbog sustava koji je od Daytona naovamo preuređen u instrument preglasavanja.

Kada Hrvati vide da im predstavnike biraju drugi, kada čuju razne Komšiće, Miletiće itd. kako se proglašavaju „njihovim“ kandidatima ili kada gledaju Kovačeviće kako na sudovima paradiraju s promjenjivim identitetima, dolazi upravo do gađenja.

Problem su oni koji su svojim manipulacijama ogadili državu Hrvatima. Miletić i Kovačević nisu iznimke, nego simptomi, a simptom uvijek vodi do dijagnoze, a ta dijagnoza kaže da bez povratka na duh Daytona, bez stvarne konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja, BiH ostaje samo talac bošnjačkog cinizma.

Bošnjačka politika u srži Kovačevićeve presude