Nije realno koliko je ova rijeka u srcu Herceg Bosne bolesno lijepa

Prizori rijeke Šuice otkrivaju zimsko lice ove jedinstvene vode, zaleđena obala, snijeg koji prekriva svaki zavoj i tišina koja samo dodatno naglašava snagu prirode.

Već na samom početku vrijedi istaknuti da se u ovom krajoliku nalazi i Duvanjsko polje, prostor dobro poznat mnogim Hrvatima i iz brojnih Thompsonovih hitova, ali i legendi o krunidbi kralja Tomislava, koja je ovom hercegbosanskom kršu dala snažan emotivni i simbolički pečat.

Rijeka koja vijuga poput zmije kroz Duvanjsko polje mnogima je i dalje nepoznata, iako njen tok skriva priču koja seže duboko u prošlost. Šuica, ili Šujica kako je lokalno stanovništvo često naziva, ponornica je duga oko pedeset kilometara.

Ponorni karakter

Smještena je u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području Hercegbosanske županije, a njeno korito prolazi kroz općinu Tomislavgrad. Izvor rijeke nalazi se južno od Kupreškog polja, nedaleko od Livna, nakon čega Šuica protječe kroz Šujičko polje i središnji dio Duvanjskog polja, da bi se potom ponovno izgubila u krškom podzemlju na području Buškog blata.

Upravo taj ponorni karakter rijeke čini je jednom od najupečatljivijih prirodnih pojava ovog dijela Bosne i Hercegovine, gdje se površinske i podzemne vode stoljećima isprepliću.

Predivnu zimsku Šuicu, okovanu snijegom i ledom, ovjekovječio je fotograf Boris Trogrančić, koji ističe kako rijeka u hladnim mjesecima poprima gotovo nestvaran izgled, kao da miruje, iako ispod leda i dalje neumorno teče.

Njeni brojni zavoji i okuke stvaraju dojam da se rijeka poigrava prostorom, a upravo je ta osobina privukla pažnju i legendarnog bosanskohercegovačkog putopisca, slikara i karikaturista Zulfikara Zuke Džumhura. Putujući od Travnika prema Jadranskom moru, zaustavio se uz Šuicu i opisao je kao najkrivudaviju rijeku na svijetu, ističući da je priroda na ovom mjestu stvorila gotovo labirint vodotoka koji fascinira i profesionalce i slučajne prolaznike, prenosi punkufer.

Tijekom cijele godine, a posebno u toplijim mjesecima, izuzetno čista i hladna voda Šuice privlači ribolovce i zaljubljenike u fly fishing. U njenim bistrim strujama obitavaju pastrva, lipljen i riječni rakovi, što svjedoči o očuvanosti ekosustava.

Domaće stanovništvo rado objašnjava i porijeklo imena rijeke, povezujući ga s riječi šuja, narodnim nazivom za rep raka, što dodatno naglašava neraskidivu vezu ljudi i rijeke kroz svakodnevni život.

Jedan od najupečatljivijih prizora uz Šuicu svakako je Galečki most, često nazivan i Rimskim mostom. Ovaj kameni prijelaz preko rijeke nije tek obična lokalna ćuprija, već vrijedan povijesni spomenik.

Iz doba Rimljana

Vjeruje se da potječe još iz prvog stoljeća, iz vremena kada su ovim prostorima vladali Rimljani, a područje današnje Šujice imalo važnu stratešku ulogu na prometnici koja je povezivala Salonu, današnji Solin, s unutrašnjošću rimske provincije Dalmacije.

Iako točan datum gradnje nije poznat, arheološki nalazi i povijesni kontekst upućuju na to da je most star gotovo dva tisućljeća, čime se ubraja među najočuvanije rimske mostove u Bosni i Hercegovini.

Lukovi kamenog mosta, okruženi zimom okovanom Šuicom, djeluju kao prizor iz nekih davnih vremena. Spoj zaleđene rijeke, snijegom prekrivenog kamena i tišine Duvanjskog polja stvara snažan osjećaj kontinuiteta, gdje se priroda i ljudska povijest susreću u svakom zavoju rijeke i u svakom kamenu koji već stoljećima odolijeva vremenu.