
Društvenim mrežama proširio se video, navodno, iz Širokog Brijega, većinski hrvatskog mjesta u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, na kojem muškarac, navodno domaći čovjek, tjera muslimanku koja je pokušala klanjati namaz.
No, što je uopće namaz i zašto se klanja? Klanjanje namaza kod muslimana jedan je od temeljnih vjerskih obreda u islamu i ubraja se među pet osnovnih dužnosti, takozvanih pet stupova islama.
Namaz se obavlja pet puta dnevno u točno određenim vremenskim razmacima, a njegova je svrha održavanje duhovne povezanosti s Bogom, izražavanje zahvalnosti, poniznosti i traženje upute.
Invazija na Široki
Tijekom namaza vjernik izvodi niz pokreta, poput stajanja, pregibanja i spuštanja na koljena, uz recitiranje odabranih dijelova Kurana i posebnih molitvi. Za muslimane redovito klanjanje predstavlja i način očuvanja unutarnjeg mira, samodiscipline te stalni podsjetnik na moralne i etičke obveze u svakodnevnom životu.
Sanin Musa, istaknuti islamistički predavač i autor, zbog toga je prozvao brojne muslimane na klanjanje namaza u Širokom Brijegu jer mu je zasmetalo to što je nekom zasmetalo da se klanja namaz na javnom mjestu.
U objavi na društvenoj mreži Facebook Musa piše prije nekoliko dana: "Ovo nema veze sa politikom! Ne može niko u ovoj državi, mojoj i tvojoj zabraniti nekome da se prekrsti i zaziva Isusa. Ali, isto tako, ne može niko nikome zabraniti da obavi svoju osnovnu vjersku dužnost, na zemlji Božijoj, pa makar to bilo i u Širokom Brijegu!
Ovo nema veze ni sa politikom niti sa hrabrošću, već to smatram sasvim normalnim činom! Pogotovo nakon što je Josip Jelinić iz Ljubuškog obišao vascijelu BiH sa ogromnim raspelom na leđima, i niko mu nije pravio probleme radi toga.
Ekvivalent tog čina kod muslimana je obaviti namaz/molitvu u njegovom vremenu. Ako nema džamije onda na zemlji koja je čista", napisao je prije nekoliko dana.
Besmislena i nepotrebna provokacija
Obavljati namaz na javnom mjestu u Širokom Brijegu nije zabranjeno, ali je besmisleno. Kao što bi bilo besmisleno i u nekom većinski muslimanskom mjestu na glas, recimo, moliti očenaš.
U većinski katoličkom mjestu, gotovo potpuno homogenom po vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti, javno obavljanje namaza može izazvati osjećaj nelagode ili nesporazuma kod dijela stanovnika, ne zbog same molitve, nego zbog percepcije da se vjerski obred demonstrira u prostoru koji kulturno i tradicijski pripada drugoj zajednici.
Takav čin, iako legitimno pravo, u takvom okruženju može nenamjerno biti shvaćen kao provokacija ili naglašavanje razlika, umjesto kao čin osobne pobožnosti.
Zbog očuvanja međusobnog poštovanja i izbjegavanja nepotrebnih tenzija, prikladnije je obrede obavljati u diskretnijim, za to predviđenim prostorima. Ni u samom Kuranu naprosto ne postoji poziv da se ovo radi.
U suri El-Bekare (2:3) i drugim ajetima spominje se važnost redovitog obavljanja namaza, bez obzira na mjesto, dok ajeti poput onih iz sure El-Ma’un (107:4–6) upozoravaju na one koji mole samo da ih ljudi vide.