Komšić se nada da će mu Bošnjaci zbog ljiljana progledati kroz prste, hoće li? 

Željko Komšić, nominalni hrvatski član Predsjedništva BiH - koji ni sam sebe tako ne doživljava - iskoristio je posjet Ukrajini da se obrati svojoj biračkoj bazi. Bošnjacima. Neovisno o tome jesu li nacionalno ili ultranacionalno orijentirani. Komšićevi glasači, naime, dijele se u dvije skupine. Jedna su velikobošnjački nacionalisti, a druga su velikobošnjački šovinistički kvazi anacionalisti.

Jedan dio njegovih glasača se uzda u "jedan čovjek jedan glas" princip, a drugi dio ga želi silom nametnuti. Ima, istini za volju, i treća, vrlo mala skupina glasača. To su iskreni jugonostalgičari, djeca iz mješanih brakova i ljudi koji jednostavno ne shvaćaju kakvu štetu čine odnosima u BiH dajući Komšiću glas. Međutim, njih je jako malo i nisu ni vrijedni spomena jer spadaju u statističku grešku, ali ih spominjeno jer su časni i dobronamjerni ljudi i jednostavno ne vide kakvo zlo čine podržavajući tu protuhu na izborima.

Elem, Komšić je iskoristio posjet Ukrajini da se fotografira u majici na kojoj su oslikani ljiljani. Simbol je to s kojim se u BiH uglavnom identificiraju Bošnjaci, dok druga dva naroda od istoga imaju traumu i ratni podsjetnik. Tom objavom Komšić je poslao poruku i jednoj i drugoj skupini svojih birača. Ovi treći vjerojatno nisu ni vidjeli objavu.

Sve što je u kampanji obećavao Komšić vrlo uspješno ne provodi. Niti jedno od njegovih obećanja do sada se nije ostvarilo. I vjerojatno i neće. Komšićeva strančica je u oporbi. Ništa mu drugo ne preostaje nego da birače loži nacionalističkim gorivom.

S obzirom na to da Komšić vrlo dobro zna tko ga bira i da zna zašto ga bira, on nema što ponuditi. Politike koje on načelno zagovara nisu provodive. Evo jednog primjera.

Dugo već kroz povijest žene prilikom udaje svjesno se odriču dijela svog identiteta odnosno prezimena. Svoje prezime uglavnom zamjenjuju muževljevim. To čine jer se nadaju kako će im odricanje od dijela identiteta i prihvaćanje drugog donijeti nešto dobro. Primijenimo to sada na BiH. Komšić, njegovi birači i politike koje zagovaraju bi ukratko htjeli da se Hrvati u BiH odreknu svoga nacionalnoga identiteta i da prihvate drugi. Slično kao i žene prilikom udaje.

Međutim, oni to pokušavaju silom. Ne nude ništa lijepo. Kada mladić prosi djevojku on njoj nudi lijep zajednički život, bezbrižnu budućnost, novce, sigurnost, dobar seks, ljubav (ili barem nešto od navedenog). Rijetko kad neki mladić uzme djevojku, počupa je za kosu, nalupa po rebrima, što bi stariji ljudi rekli, modru je načini, pa onda prosi. A Komšićeva politika Hrvatima radi upravo to. Zlostavlja ih sustavno. I onda se čudi kako, zaboga, Hrvati ne žele odustati od svog identiteta a prihvatiti neki nadnacionalni - bosanski ili bosanskohercegovački, neki tobož, bihovski identitet.

S obzirom na način na koji Komšić već 20 godina zagovara građansku državu i taj zajednički identitet, s obzirom na političko nasilje i sve ono što je njegova politika u proteklom razdoblju Hrvatima nudila, a posebno način na koji im je to nudila, jasno je da Hrvati građanski model nikada neće prihvatiti.

Jedini motiv zbog kojeg Komšićevi birači njega biraju je antihrvatsko raspoloženje i histerija koju čovjek provodi doslovno nad svim što ima veze s Hrvatima kao takvim. To je jedini sadržaj koji taj čovjek nudi.

Zato je obukao ljiljanku. Zna da u ovom mandatu nema što ponuditi i nada se da će mu Bošnjaci zbog ljiljanja progledati kroz prste. Ostaje za vidjeti hoće li, ali s obzirom na dosadašnje iskustvo, odgovor se nekako nameće sam.