Hrvatska pod prismotrom 'pravovjernih': Nema slobode govora ako istina smeta dežurnim učiteljima povijesti

Voditeljica i urednica RTL Direkta, Mojmira Pastorčić, komentirajući Krešimira Rotima i njegove stavove koji se protive dogmi koju slušamo još od 1945. godine, govori o tome kako je mnogima potrebna „mala škola povijesti Petra Panjkote“.

Što je to što mi ne znamo, a da nas treba podučiti njezin kolega Panjkota? Kakvu smo to Hrvatsku dočekali i što je to demokracija ako u njoj ne možemo izreći stav i dati argumente koji su protivni dogmi koja se gura otkako postoje moderni mediji, osobito onih s nejasnim vlasničkim strukturama i stranim financijerima?

Mnogi samosvjesni Hrvati stradali su nakon što su jasno izrazili svoje stavove, a neki od njih su progonjeni kao zvijeri. Sjetimo se Mire Barešića, Brune Bušića, a isto tako i Vlade Gotovca. Mnogih koji ne smiju biti zaboravljeni, a koji su kroz različite organizacije i djelovanja imali samo jedno na umu – slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Međutim, iako danas hrvatski narod živi u pseudodemokraciji, nema prave slobode ni mogućnosti iskazati bilo kakav stav koji se protivi „istinama“ koje su nametnuli sugovornici i dežurni učitelji povijesti u javnom prostoru koje nam nude Mojmira Pastorčić i novinari sličnih svjetonazora: Tvrtko Jakovina, Ivo Goldstein, Snježana Koren.

Još samo nedostaju prevrtljivi Stjepan Mesić, zadojeni komunist i hrvatomrzac Boris Dežulović te Dragan Markovina, pa će izvještaj u jugonostalgičarskom prilogu RTL Direkta biti potpun.

Zašto se Jasenovac ne smije propitivati? Zašto se ne smije pokrenuti ozbiljno istraživanje na tom mjestu? Jesu li hrvatski mediji (ako su uopće hrvatski) dobili instrukcije i brojke od Vučića? Zašto se licitira s brojkama? Jedan čovjek koji je bio dio tog vremena, ministar u vrijeme NDH, koja je, treba biti iskren, činila zločine nad židovskim, romskim i srpskim stanovništvom, Andrija Artuković, rekao je: „Prekopajte Jasenovac, tamo počiva moja vojska! Njihova dugmad nije sagnjila...“.

Ne znači da je Artuković sigurno govorio istinu, ali ako nije, zašto im je to teško onda dokazati? Na taj način bi zauvijek mogli začepiti usta pojednicima koji možda, samo možda, misle drugačije.

Pitamo se zašto je za vrijeme SDP-ove vlade ukinuto pokroviteljstvo nad Bleiburgom, dok je Ranko Ostojić svojedobno tražio da Sabor bude pokrovitelj Bitke na Sutjesci.

Zašto nitko nikada nije odgovarao za genocid nad Hrvatima na Bleiburgu i Križnim putevima? Zašto se desetljećima ušutkavalo narod i opstruiralo istraživanja? Razumljivo je da se u Jugoslaviji šutjelo, ali zašto se i u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj zločini nad Hrvatima guraju u zaborav, dok nam se pod nos gura srbokomunistička mitomanija koju promiču Vučić, Šešelj i slični mrzitelji svega hrvatskog?

Jasno je da takve teze zagovaraju dokazani ratni huškači poput predsjednika Republike Srbije i njegov mentor, ratni zločinac Šešelj, ali zašto hrvatski mediji daju prostor onima koji napaćeni hrvatski narod teroriziraju jugokomunističkom demagogijom – među kojima su najistaknutiji gore navedeni pretplatnici na „istinu“ i „objektivnost“. Svakako valja spomenuti i notornog Zorana Pusića, kojeg ne treba puno opisivati.

Naravno da je takvima svako spominjanje hrvatskog imena i domoljublja bolna tema. Iako je voditeljica jednu od prošlih emisija nakon Hipodroma započela riječima „Hvala na brizi, nisam na aparatima“, vidljivo je da joj koncert nije najbolje „sjeo“. Kada uzmemo u obzir činjenicu koliko se sijalo straha i panike da će nastati stampedo i druge besmislice koje su mnoge ljude – na sreću, ne većinu – navele da ne odu na koncert, sve to jasno pokazuje da se u Hrvatskoj može terorizirati javnost bilo kakvom histerijom, a da se zna kako posljedica neće biti.

Vidjeti kako pola milijuna ljudi bez ikakvih problema i incidenata slavi domoljublje, vjeru, hrvatske branitelje i kršćanske vrijednosti zasigurno smeta ovoj agresivnoj i privilegiranoj manjini. No to smo svi znali i ranije – takva agresivna skupina ne može ušutkati narod.

Svima je drago da voditeljica nije na aparatima i da je živa i zdrava, ali činjenica je da su je komentari ljudi izbacili iz takta. Teško je jugonostalgičarskoj ekipici podnijeti kada im se spomene činjenica da je ista zvijezda petokraka bila na čelu onih koji su pobili hercegovačke franjevce, narod na Bleiburgu i Križnim putevima, a istu tu zvijezdu nosili su i zločinci Veselin Šljivančanin i Ratko Mladić prilikom napada na Vukovar, Škabrnju i mnoga druga mjesta stradanja hrvatskog naroda.

Hoćemo li ikada moći slobodno reći što o svemu mislimo? Hoćemo li ikada, bez progona i terora agresivne manjine, u svojoj zemlji biti slobodni ljudi? To ćemo, čini se, morati još pričekati...