Evo kako je 'Oslobođenje' 1992. pisalo o sporazumu Tuđman-Izetbegović: 400.000 bh. izbjeglica u Hrvatskoj, a Alija prijeti HVO-u

Na današnji dan prije 33 godine, 21. srpnja 1992., u Zagrebu su predsjednici Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, Franjo Tuđman i Alija Izetbegović, potpisali Sporazum o prijateljstvu i suradnji, dokument koji je trebao označiti snažnije povezivanje dviju država suočenih s velikosrpskom agresijom. Sporazum je omogućio djelovanje hrvatskih snaga na teritoriju BiH te dao institucionalni okvir za vojnu prisutnost Hrvatskog vijeća obrane kao dijela oružanih snaga BiH.

Unatoč tomu što je sporazum bio važan korak prema obrambenoj koordinaciji, izostanak potpunog vojnog savezništva, koje će biti ostvareno tek Splitskim sporazumom 1995., otvorio je prostor sumnjama, oklijevanjima i napetostima koje će u godinama koje su slijedile prerasti u bošnjačko-hravtski rat.

U tom kontekstu vrijedi podsjetiti i na komentar sarajevskog „Oslobođenja“ koji je samo nekoliko dana nakon potpisivanja sporazuma, 24. srpnja 1992., kroz pero Josipa Vrička problematizirao oklijevanje predsjednika Izetbegovića da stane u čvršći vojni savez s Hrvatskom, smatrajući da se predugo čekalo, a savezništvo sa stvarnim partnerima nepotrebno odgađalo.

U nastavku prenosimo cjeloviti komentar „Oslobođenja“ kako ga je tada prenijela Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA):

OSLOBOĐENJE" KOMENTIRA SPORAZUM TUĐMAN-IZETBEGOVIĆ

Komentirajući sporazum Izetbegović-Tuđman, o suradnji i prijateljstvu Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, današnji broj "Oslobođenja" dovodi pod upitnik spremnost predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića na vojni savez s Hrvatskom.

Podsjećajući kako je Alija Izetbegović odlučio uživo razgovarati s predsjednikom Republike Hrvatske, države koja je jedini bosanskohercegovački ratni saveznik, taj sarajevski list ističe da je "Izetbegović to mogao učiniti i mnogo prije". "Ali", nastavlja "Oslobođenje", "taj uporni pregovarač i mirotvorac, čija je politika Bosni i Hercegovini osigurala međunarodni prestiž, prvo je vjerovao Srbima i Crnogorcima, obučenim u SMB uniforme i još bolje naoružanim oružjem tzv. JNA, da neće ovdje, kao u Hrvatskoj, ponoviti razaranja i genocid, a odmah zatim je svoje oči otvorio prema inozemstvu, nadajući se vojnoj intervenciji".

"Oslobođenje" drži da je ta zamisao posve propala i dodaje: "Šesta flota je, kako sada stvari stoje, u Jadranu samo plivanja radi." List nadalje opominje da predsjednik Alija Izetbegović "nema vremena za čekanje", premda kaže: "Očekujem da će se, ako se agresija nastavi, angažirati pomorske i zračne snage međunarodne zajednice."

"Oslobođenje" piše da usprkos stanju u Hrvatskoj, čiji je narod prošao istu golgotu od istog agresora, i "više od 400.000 bosanskohercegovačkih izbjeglica, koje su pobjegle i od agresora i od države koja je potpuno nespremna ušla u rat, predsjednik Predsjedništva BiH kao da razmišlja u stilu 'ako bude - bit će'. Pri tome si, upravo poput većine svojih zapovjednika, postavlja problem: 'što s Hrvatima koji su u redovima Hrvatskog vijeća obrane'?"

Govoreći o vojnom okupljanju Hrvata, koje je, barem za sada donijelo oslobođenje zapadnoj Hercegovini i prividan mir na području Kiseljaka, Fojnice, Busovače, Viteza i Prozora, Alija Izetbegović, komentira "Oslobođenje", kaže da nema ništa protiv toga, ali "ako vojska od pet do šest tisuća ljudi želi mijenjati ustavno uređenje i stvoriti državu u državi, onda to neće ići".

"Ono, zapaža autor komentara Josip Vričko, " 'onda to neće ići', shvatio sam kao da mirotvorni Alija Izetbegović prijeti hrvatskim vojnim ustrojbama koje kontroliraju 80 posto vojnog potencijala na preostalom teritoriju BiH."

Komentator također kaže da Izetbegović, izlažući svoj život opasnosti, nije morao ići čak u Zagreb glede dogovora da HVO uđe u sastav Oružanih snaga BiH, jer "HVO je to mjesto, boreći se protiv agresora, davno osigurao".

"Hrvati su", piše "Oslobođenje", "u ovom trenutku jedini realni saveznici Muslimanima, a njih je iz dana u dan sve manje. Stoga je ključno pitanje je li se Izetbegović spreman, odnosno, ima li potporu u tijelu, na čijem je čelu, dogovoriti s Franjom Tuđmanom. Dakle," pita list, "može li Izetbegović pristati na vojni savez, a ne na nekakvu suradnju o prijateljstvu s državnikom i državom koja mu jamči povijesne granice, drugim riječima, je li Izetbegović za Hrvatsku - spreman? Aliji Izetbegoviću je, glede tragične veze Muslimana, Srba i Hrvata na ovim prostorima, lakše u pomoć pozivati Amerikance, Engleze, Francuze i ostale, nego Hrvate, koji kao zapeta puška čekaju odlučan boj", piše u današnjem sarajevskom "Oslobođenju" komentator Josip Vričko.