Za Bild.ba piše Tvrtko Milović: Zašto Hrvati ignoriraju BiH kao da je Jugoslavija!?
Na različite načine u različitim krajevima BiH, proslavljeno je 40 godina smrti Josipa Broza.
Bošnjaci uglavnom slave činjenicu da im je Tito formalizirao nacionalni idetntet i kakvu takvu državnost unutar Jugoslavenskog kolektiva.
Piše: Tvrtko Milović/Bild.ba
Hrvati, osim onih koji su imali direktne koristi od režima, slave datum kada je Jugoslavija krenula svoj sigurni put u nestanak. Jer, kao što je i Tito znao, samo su on i JNA bili garanti opstanka države. I to samo u kombinaciji.
Jugoslavija, kao uostalom ni BiH, nikada nisu proveli nužnu legitimaciju Ustava kao minimalni čin prijenosa legitimiteta naroda na državu. Radi se o simboličkom činu kojim se kaže – da, želimo tu i takvu državu, i bit ćemo joj vjerni jer je to volja i interes većine svih nas.
Jugoslavija, kao ni BiH, nisu imale tu vrstu referenduma, zbog čega obje države možemo smatrati nelegetimnim. Naravno, to ne mijenja činjenicu da su one legalne i da su od dijela stanovništva voljene.
Između još nekih sličnosti koje postoje, Jugoslavija i BiH imaju zajednički maćehinski odnos prema Hrvatima.
U obje države Hrvate se smatralo (i smatra) remetilačkim narodom koji teži separatizmu. Kao da su Hrvati obavezni podržavati državu koja na njih gleda neprijateljski.
Sa strane Hrvata, stvari su jasne – Nikad Hrvati nisu odobrili ustavna uređenja kakva su imale Jugoslavija i Bosna i Hercegovina.
U praktičnom smislu, odnos Hrvata prema državi najbolje se može vidjeti u Hercegovini: Bez obzira koliko neko mjesto bilo bogato, ni njegovi najbogatiji stanovnici nemaju izražen osjećaj za zajedničko dobro - do najelitnijih naselja i kuća vozi se običnim drumovima.
Bogatim Hercegovcima nije mnogo dati milijune maraka za podzide i prskanje trave, ali im je mnogo dati i marku za lokalni put.
Radi se o generalizaciji koja nije uvijek točna ali i Jugoslavija i Bosna i Hercegovina natjerale su Hrvate, a posebno Hercegovce, da ne vjeruju državi. Na državu se gleda kao nasilnika koji otima novac, šalje u zatvor, vrijeđa i prijeti. Kao što je nekad bio daleko Beograd, danas je daleko Sarajevo. Daleko u pristupu mjestima odlučivanja.
Sve što su ove države radile, ako bi se uopće ticalo običnog Hrvata, uglavnom je bilo suprotno njegovim interesima. Ni Jugoslavija ni BiH u Hercegovinu nisu uložile ni infratstrukturu, niti su osigurale solidnu zdravstvenu skrb, niti obrazovanje, niti sveučilište… Prosječan Hercegovac, ali ni Hrvat u BiH, ništa ne duguje ni Jugoslaviji ni BiH.
Zanimljive su pozicije onih koji mašu zastavama ove dvije države i koji smatraju da su građani ti koji služe državi.
Hrvati iz BiH su dovoljno svijeta obišli da vide kako je država ta koja služi građanima, a ne obratno. Na osnovu čega bi onda bilo tko, a posebno Hrvati, trebali služiti državi koja im nametne jednog Željka Komšića u Predsjedništvo?
Hrvatsko (pasivno) buntovništvo ima predugu tradiciju, stariju i od prve Jugoslavije, da bi ga se samo tako ignoriralo i očekivalo da će samo ispariti. Hrvati u BiH su već generacijama antidržavno raspoloženi. To se više ne odnosi na srpske i bošnjačke elite, kao nositelje hegemonije.
Radi se o otporu državi kao takvoj.
Promjena ove paradigme zahtjeva mnogo profinjeniji pristup od onog kojeg nudi Bakir Izetbegović kada naziva Hrvate agresorima, a njihovom buntovništvu prijeti silom i ratom.
Da bi se Hrvate privolilo na državu BiH treba dug sofisticiran pristup. Za takvo nešto bi trebala neka nova vrsta lidera kod Bošnjaka.
Takav, prosvjetiteljski lider, bi morao izaći iz nekakvog prosvjetiteljskog okruženja u kojem će njegovi potezi prema Hrvatima naići na razumjevanje i potporu.
Kod Bošnjaka nema takvog okruženja niti ima takvog lidera. Dominira stav da se s Hrvatima treba obračunati.
Ali da bi se s nekim obračunali, treba doći do sukoba. A to se neće dogoditi. S narodom koji pruža pasivni otpor nema obračuna. Postoji samo čekanje.
Povijest nas uči – u sukobu naroda i države, može nestati samo države. Nikad naroda. Titova Jugoslavija je najbolji primjer.
Svima sretno 40 godina od te spoznaje.
Tvrtko Milović ubuduće će dva puta mjesečno pisati autorske tekstove na portalu Bild.ba. Tekst se može preuzeti u cijelosti uz navođenje autora teksta i uz obvezno postavljanje poveznice na originalni članak portala Bild.ba.
