Za Bild.ba piše Matej Živković: U kakvom su odnosu parlamentarni izbori diljem svijeta i financijska tržišta

Ova godina je bez presedana kada su u pitanju izbori i moguće demokratske promjene diljem svijeta, ako prihvatimo tezu da izbori po definiciji donose demokratske promjene, što nije uvijek nužno tako. Naime u čak 30 država održavaju se izbori, čiji ishodi s obzirom na promjenu klime i raspoloženja birača, mogu biti od velikog globalnog značaja.

Neki od ovih izbora već su završeni poput onih u Indiji, Meksiku. Neki su tek pred nama poput onih u SAD i Velikoj Britaniji, a neki su već polučili posljedice poput onih u EU, zbog čijih rezultata je francuski predsjednik Macron proglasio izvanredne i prijevremene izbore u Francuskoj a koji će također moguće imati dalekosežne posljedice.

Ruchir Sharma, investitor, konzultant i kolumnist Financial Timesa, radio je istraživanje o utjecaju rezultata izbora na financijska tržišta, iako po svojoj suštini financijska tržišta održavaju očekivanja investitora u odnosu na ekonomiju, a ne na političke ishode i nisu determinirana svjetonazorskim i ideološkim motivima.

Rezultati istraživanja kažu da na dulji rok manjinska ili većinska vlada, lijeva ili desna, nema bitan utjecaj na kretanja financijskih tržišta. Ali jedan element ima. Kada se pojavljuje „nova faca“ u odnosu na starosjedioca u vlasti, financijska tržišta reagiraju pozitivno i s optimizmom. Dakako moguće su i anomalije u odnosu na ove rezultate.

Izbori nose novu energiju

Razlog zašto reagiraju pozitivno su očekivanja koja su od „nove face“ uvijek pozitivna jer nosi novu energiju i entuzijazam. Stoga se nerijetko događa da indexi na burzama i pozitivna očekivanja gospodarstvenika porastu na tržištima zemalja u kojima se dogode političke promjene na čelu s novim osobama.

Na kratak rok međutim, financijska tržišta aktivno reagiraju na najave i provedbu ekonomskih politika od strane različitih političkih aktera. Burze na izbore reagiraju po dva osnova. Jedan je promjena indexa, koja odražava opće raspoloženje investitora nakon izbora. Kada indexi idu gore, cijene vrijednosnih papira rastu i očituju pozitivna očekivanja investitora općenito od poslovanja tvrtki.

Izborni rezultati vide se kao plimni val optimizma na kojemu će većina kompanija podići svoju vrijednost. Druga osnova je promjena cijena državnih obveznica koje odražavaju raspoloženje investitora spram ekonomske politike i osobito javnih financija vlade. Kada cijene državnih obveznica idu gore, znači da se očekuje unapređenje javnih financija, kao rezultat ili gospodarskog rasta ili fiskalne konsolidacije. To znači da će prinosi na novoemitirane obveznice biti manji, što starim obveznicama koje imaju viši prinos podiže cijenu. Vrijedi i obrnuto. U oba slučaja investitori svojim ponašanjem na tržištu artikuliraju očekivanja od postizborne vlade.

O utjecaju politike na financijska tržišta ali i obratno, eklatantan je nedavni primjer vlade Liz Truss u Velikoj Britaniji, koja je pokušala provesti ekonomske reforme sukladno vlastitom konzervativnom nazoru. Naime, porezno opterećenje u Velikoj Britaniji nikada još od 40-ih godina prošlog stoljeća nije bilo veće. Tada je kao posljedica velike depresije uveden državni intervencionizam u gospodarstvo i uspostavljena tzv. država blagostanja (welfare state) koju je trebalo financirati.

Istodobno dugovi države najveći su u njenoj povijesti. Proizlazi da se nikada nije više trošilo a manje dobivalo za plaćeno. Razlog je veliki pad produktivnosti osobito od financijske krize naovamo. Stoga je ministar financija u vladi Liz Truss, Kwasi Kwarteng predložio rezanje poreznih opterećenja i istodobno veliko zaduživanje na financijskim tržištima bez unaprijed definiranih načina za servisiranje ovako nastalih obveza.

Koncept trickle down ekonomije

Konzervativna vlada pouzdala se u koncept trickle down ekonomije u kojoj će povećana oslobođena sredstva kroz rezanje poreza, te velike investicije čije financiranje je planirano spomenutim zaduženjem, dovesti do porasta opće i investicijske potrošnje, više razine uposlenosti te konzekventno gospodarskog rasta. Međutim, financijska tržišta reagirala su ekstremno negativno, osobito kada su u pitanju vladine obveznice čija je cijena drastično pala.

Očigledno je percepcija financijskih institucija bila da je ovim prijedlogom fiskalna stabilnost Velike Britanije dovedena u pitanje, da će nove emisije obveznica, odnosno nova vladina zaduženja biti po znatno višim kamatama u odnosu na prethodna, što po definiciji ruši cijenu prethodnih emisija obveznica zbog njihovog manjeg prinosa, u odnosu na očekivani prinos budućih obveznica.

Nadalje, percepcija rizika od defaulta odnosno bankrota značajno je porasla zbog činjenice da vlada nije jasno definirala iz kojih sredstava misli zakrpati proračunsku rupu, te na koji način misli servisirati dug. Osim državnih obveznica i britanska funta značajno je izgubila na međunarodnom valutnom tržištu. Navedeni koloplet odnosa doveo je prvo do ostavke ministra financija a ubrzo i do pada vlade, jedne od najkraćih u povijesti Velike Britanije, o čemu detaljno i ne bez žala, bivša premijerka progovara u svojoj knjizi Ten Years to Save the West, de facto optužujući neformalnu moć financijskih tržišta za pad svoje vlade kojoj nije data niti prilika za provesti navedene reforme.

I na drugoj strani oceana financijska tržišta osjetljiva su biljka, pa kandidati za američkog predsjednika pomno vode računa o kretanju cijena vrijednosnih papira i indexa na američkim burzama osobito imajući na umu sklonost američkih građana da svoju ušteđevinu plasiraju u vrijednosne papire i da svoje bogatstvo mjere upravo ovisno o kretanju tržišne vrijednosti ovih ulaganja.

Izbori u Francuskoj već su tu iza ćoška. Macron je, dakle, raspisao izbore kao rezultat loših rezultata njegove stranke na europskim izborima. Ankete pokazuju da ga čeka još jedan težak poraz i izvjesna kohabitacija s desnom RN, strankom Marine le Pen, ili čak ekstremno lijevom opcijom NFP. Macrona se može razumjeti. Naime pobjeda oporbe s jedne strane ne znači previše jer francuski polupredsjednički sustav dopušta Macronu u cijelom nizu odluka barem pravo suodlučivanja ako ne i veta.

Macronovo uvjerenje u nesposobnu oporbu

S druge strane, u vremenu koje predstoji do predsjedničkih izbora, Macron vjeruje da će se oporba pokazati nesposobnom voditi francusku ekonomiju, i time povećati njegove izglede za reizbor. Međutim, za ovu priču bitno je istaknuti kako su financijska tržišta reagirala već na rezultate ankete i mogućnost da desne stranke preuzmu vlast u Francuskoj.

Naime anketni rezultati prouzročili su pad indexa francuskih kompanija i povećanje spreada između francuskih i njemačkih obveznica, obje denominirane u eurima. (spread podrazumijeva razliku u prinosima, odnosno kamatama koje ove dvije obveznice nose za svoje ulagače). Macron i njegovi ministri stvaraju tenziju izjavama kako je Europa krhka i smrtna, kako će dolazak bilo koje od navedene dvije oporbene opcije biti katastrofalan ne samo za Francusku nego i za Europu. Tako produbljuje se tiha panika na financijskim tržištima, ali Macron stvarajući fobiju, očekuje odziv eurofila na francuskim izborima kao i onih koji su skloni njegovoj izrazito prijateljskoj politici prema poslovnom sektoru.

Strah je, kaže se najbolji motivator. Na drugoj strani, predsjednik najveće europske burzovne grupacije Euronext, Stephane Boujenah smiruje strasti najavljujući kako one politike koje su deklarirane od strane desne i lijeve opcije, a većina još uvijek nije, uopće nisu provedive zbor europskih fiskalnih i drugih ograničenja. U tom kontekstu vrijedi istaknuti kako Marine Le Pen najavljuje smanjenje poreza ali i smanjenje dobne granice za odlazak u mirovinu koju je Macron svojedobno povećao izazivajući oštar revolt u državi.

Ono što Marine Le Pen ne kaže jest odakle će namiriti proračunsku rupu i povećane troškove koje će ovakva politika polučiti. Političari će i u Europi, a što u SAD već čine, morati znatno više slušati bilo financijskih tržišta kod artikuliranja svojih ekonomskih programa i kod plasiranja izjava u javnosti.

Naime, dosad su izbori u manjoj ili većoj mjeri utjecali na kretanja na financijskim tržištima, a sve češće se događa da kretanja, pa čak i očekivanja financijskih tržišta utječu na rezultate izbora. Velike financijske kuće svojim djelovanjem u bitnom utječu na ekonomsku svakodnevicu, a iza scene i na bitne političke događaje. Sve otvorenije je pitanje hoće vrlo izravno utjecati i na političke izborne ishode.