Sanader na slobodi! Obožavatelji njegovog lika i djela preko Facebooka organiziraju doček Ćaće na Trgu bana Jelačića

Bivši hrvatski premijer i nekadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader izašao je iz zatvora, nakon što je odslužio dvije trećine objedinjene kazne zatvora. Pušten je na uvjetnu slobodu iz kaznionice Lipovica, a prema riječima njegova odvjetnika Dragana Crnkovića, ispunjeni su svi zakonski uvjeti.

Sanader će odsad imati obvezu mjesečnog javljanja policiji, neće smjeti promijeniti prebivalište bez dozvole suda, no kretanje mu nije ograničeno. Njegov odvjetnik istaknuo je da su, uz godine života i zdravstveno stanje, presudili i drugi faktori, poput primjerenog ponašanja u kaznionici i pozitivnog mišljenja probacijskog ureda.

Sanader je, prema navodima Županijskog suda u Sisku, bio “uzoran zatvorenik”, bez stegovnih kazni, s uspješnim izvršavanjem obveza u kaznenom sustavu, a PNUSKOK je dao pozitivno mišljenje na pogodnosti koje je koristio.

I dok pravosuđe govori o primjeru korektnog izvršenja kazne, društvene mreže na ovaj su događaj reagirale na svoj način. Na Facebooku je osvanula najava događaja pod nazivom “Doček Ćaće na Trgu bana Jelačića”, što očito predstavlja oblik javne ironije i kritike prema sustavu koji, prema mišljenju mnogih građana, često pokazuje više milosti prema politički moćnima nego prema običnim ljudima, piše Bild.ba.

Ovaj “događaj” simbolično komentira činjenicu da se bivši premijer, pravomoćno osuđen zbog više slučajeva korupcije danas vraća na slobodu, dok se percepcija o nedodirljivosti elita i dalje učvršćuje u javnosti piše Bild.ba.

"Naš ćaća, Hrvatski apostol izlazi iz pritvora,uzdignute glave i pun ponosa. Dočekajmo ćaću kako to dostoji jednom velikom gospodinu,otresimo prašinu sa šuškavaca i ponosno ih obucimo. Danas sam pronašao stari sat.
Bio je u ladici koju dugo nisam otvarao – onoj u kojoj čuvam stvari koje više ne koristim, ali ih ne mogu baciti. Sat je stajao tamo, tiho, sa zaustavljenim kazaljkama. Kao da je odlučio stati kad je sve drugo stalo.
Podignem ga, okrenem ga u ruci. Težak, hladan, ali poznat. Poklon iz vremena kad su se darivali znakovi moći – skupi, precizni, u kutijama s gravurom. Ime sam skoro zaboravio, ali trenutak kad sam ga prvi put stavio na ruku – nisam. Tada sam vjerovao da će mi taj sat pomagati upravljati vremenom. Danas znam – vrijeme ne pita za satove.
Kazaljke su stale na 11:42. Ne znam koji dan, ni koja godina. Ali kako ga gledam, shvaćam da nije važno. Neke stvari, kad stanu, tek tada progovore. U tom bešumnom trenutku, bez otkucaja, kao da mi je rekao: "Pogledaj koliko si jurio, a koliko malo zaista bio prisutan."
Nekad sam gledao na sat svakih nekoliko minuta – kasnim li, stižem li, koliko traje govor, kad je pauza. Danas češće pogledam kroz prozor nego na brojčanik. I kad pitam koliko je sati, više me zanima kakvo je nebo nego što kaže kazaljka.
Mogao bih promijeniti bateriju. Sat bi opet radio. Ali nekako mi je draži ovako – tih, nepomičan, iskren. Kao svjedok vremena koje je prošlo. I mene koji sam se promijenio.
Vratio sam ga u ladicu, ali ovaj put pažljivo, s poštovanjem. Ne kao predmet koji je zastario, nego kao tiha poruka prošlosti: "Vrijeme si imao, Ivo. Sad je pitanje – što ćeš s onim koje ti još ostaje?" Piše u najavi događaja.

Sanader od 2011. godine prima mirovinu, a prema riječima odvjetnika, “stabilno je zbrinut i ima od čega živjeti”. Na pitanje o mogućem putovanju izvan Europske unije, Crnković je rekao kako o tome zasad nisu razmišljali, te da im je primarni cilj bio postizanje uvjetnog otpusta.

Sve o navedenom događaju, pogledajte OVDJE.