Razgovor s književnikom i publicistom Darkom Jukom

Razgovaramo s Darkom Jukom, nagrađivanim hrvatskim književnikom, pjesnikom i publicistom iz Mostara, snažnim zagovarateljem svehrvatskoga jedinstva u obrani, zaštiti i njegovanju hrvatskoga nacionalnog, jezičnog i kulturnog identiteta.

Juka je rođen u Mostaru, 1981. godine, gdje živi i stvara. Njegova su djela, knjige, monografije, članci u nizu časopisima, jednako kao i zapaženi javni nastupi, naišli na odjek u hrvatskom javnom prostoru i šire. Osim nacionalno osviještenog puka, rad mu budno prate i nositelji projekta potiranja hrvatskog identiteta u BiH, pa i Hrvatskoj, kojima njegovo oštro pero i izražena domoljubna senzibilnost nemalo smetaju.

Okrenuti ste starijim književnim i političkim uzorima, često se dotičete Matoša, Starčevića, Kranjčevića, Radića, pokojnoga predsjednika Tuđmana?

Iskrena domoljubna misao i zanos ne zastarijevaju, a imenima koja spominjete, i još više njih, trebali bismo se uvijek iznova vraćati, iščitavati njihovu ostavštinu i primjenjivati ju na našim životnim putovima. Velikani iz naše povijesti, osobito spomenuti, promišljali su daleko ispred svojega vremena i njihova su domoljubna, politička, društvena i druga upozorenja itekako primjenjiva u ovoj našoj nestabilnoj suvremenosti. Uostalom, zabilježili su ih kako za puk svojega doba, tako i za naraštaje koji su tek dolazili, u što se ubrajamo i svi mi koji dijelimo ovu stvarnost. Heidegger je lijepo upozorio kako ''prošlost uvijek ostaje budućnost''. Poznavanje nacionalnih korijena jamči slijedi neprekinutosti u njegovanju i stalnomu oplemenjivanju identiteta, neprekinutosti u kojoj pomno pamtimo iskustva i ugroze, jednako tako i svoje promašaje i pogrješke, kako bismo ih izbjegli i u sadašnjosti i u budućnosti.

Nedavno ste objavili monografiju ''Glazba života'' koju potpisujete i autorski i urednički, a koju je predsjednik HAZU-a BiH, akademik Mladen Bevanda, ocijenio kapitalnim djelom za izučavanje prošlosti hrvatskoga naroda u Mostaru i Hercegovini. Polučila je interes i medija i javnost, a posebnu pozornost izazvao je opsežan osvrt objavljen u Večernjem listu. O čemu pišete u toj knjizi?

Napisao sam ju u povodu 135. obljetnice osnutka Hrvatske glazbe Mostar, društva koje je rođeno u krilu mostarskih franjevaca i nekolicine hrvatskih preporoditelja, u okolnostima zalazeće turske i dolazeće austro-ugarske tiranije koje su podjednako predano radile na zatiranju i potpunomu iščeznuću autohtonoga hrvatskog nacionalnog bića u Herceg-Bosni. Prva je to nastojala ostvariti ognjem i sabljom, a druga rigidnom politikom novotvorenoga, a posljednjih desetljeća snažno oživljenoga političkog bosanstva koje nam nad vratom visi poput Damoklova mača. Tako dugomu trajanju, mislim na Glazbu, željeli smo dati zavrijeđeni pečat, a knjiga nije tek povijest toga društva, ona rasvjetljuje burnu povijest Mostara kroz 19. i 20. stoljeće sa snažnim naglaskom na političke, društvene i kulturne mijene i nedaće kroz koje je prošao hrvatski narod u Mostaru izvlačeći ga iz okupatorskoga stiska svih propalih režima i uporno ga vraćajući u krilo europskih kulturoloških, kršćanskih, civilizacijskih vrijednosti kojima prirodno pripada. Činjenica da je knjiga objavljena s usporednim tekstom na hrvatskomu i engleskomu jeziku omogućuje ovoj priči putovanje diljem svijeta, a ona mora biti ispričana.

Knjigu čini petnaestak poglavlja, tiskana je u tvrdom uvezu, na 255 stranica, s čak 405 fotografija. Akademik Bevanda ističe da ste uspješno koncipirali uvjerljivu sintezu jednog povijesnog razdoblja, da je riječ o ''povijesno-kulturološkoj stručnoj knjizi koju je otkao pjesnik'', ali i da niste podlegli romantiziranju ili mitiziranju povijesti?

Knjiga je logički koncipirana kroz tri ključne cjeline. Prvi dio su precizno opisane povijesne okolnosti nastanka HGPD-a Hrvoje Mostar unutar kojeg je Glazba rođena, potom ustrajna borba za hrvatsko ime i djelovanje do osamostaljenja Glazbe po svršetku Prvoga svjetskog rata. Drugi dio, uz opise političke represije režima Kraljevine Jugoslavije, NDH i SFRJ, knjiga prati priču Glazbe i Mostara od 1919. do 1947. godine kada se HGM prisilno stapa u RKUD Abrašević unutar kojega dio glazbara nastavlja djelovati sve do Domovinskoga rata. Treći dio prati suvremenu povijest Društva, obnovljenoga 1994. u okrilju Vojnoga orkestra Hrvatskog vijeća obrane. Podloga pisanju gotovo je dvogodišnje intenzivno, a zapravo višegodišnje istraživanje, uz mnoštvo literature iz različnih razdoblja, deseci knjiga, pismohranskih bilješki, stotine novinskih tekstova od sredine 19. stoljeća do danas, osobni dnevnici i zapisi svjedoka vremena…

Urednik ste i jedan od autora još jedne uspješnice novijeg nadnevka ''Djetinjstvo koje traje – Lutkarenje, Grad i mi'' koju je naš kolumnist Đuro Vidmarović ocijenio ''pionirskim i povijesnim djelom europskoga dosega''. Koja je važnost te knjige?

Ta je monografija, nastala u povodu obilježavanja 70. obljetnice neprekinutoga djelovanja Lutkarskoga kazališta Mostar, objavljena 2022. i prati povijest i suvremenost jedine lutkarske kuće u današnjoj BiH koja predstave igra na hrvatskomu jeziku. Ona je, samom tom činjenicom, jednom od hrvatskih vitalnih institucija jer našim mališanima osigurava onaj ključni, prvi susret s kulturom i umjetnošću na materinskomu jeziku. Zato i jest razvidan čitav niz onih kojima ta kuća smeta, kako unutar bošnjačkoga, tako nažalost i unutar hrvatskoga nacionalnog korpusa. Međutim, zajedno s kolegama suautorima, među kojima su Antonija Bogner-Šaban, pokojni akademik Luko Paljetak, Edi Majaron i drugi, argumentirano sam odbacio sve besmislice i podmetanja te dokazima potkrijepio povijest, važnost i snagu toga kazališta koje je tek proslavilo svoj mladi 70. rođendan. OVDJE opširnije.