Na današnji dan prije 100 godina potpisan Rapalski ugovor: Gubitak hrvatskih teritorija

Rapalski ugovor, sporazum između Kraljevine SHS i Kraljevine Italije, potpisan je 12. studenog 1920. u Rapallu, gradiću blizu Genove.

Pregovori oko konačnog dokumenta trajali su tri dana, a njime su određene granice dviju država, dogovoreno je stvaranje Slobodne Države Rijeke te zajedničko nastupanje protiv svih pokušaja restauracije dinastije Habsburgovaca, piše Povijest.hr.

Pregovorima su se željela riješiti mnogobrojna otvorena pitanja glede granica koje su definirane tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. godine, a nisu riješena na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. – 1920. Pregovori u Rapallu održani su u nepovoljnom međunarodnom političkom okruženju za Kraljevinu SHS zbog sve veće sklonosti britanske, francuske i američke diplomacije da popusti talijanskim zahtjevima.

Kraljevinu SHS zastupali su premijer Milenko Vesnić, ministar vanjskih poslova Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović. Talijansku stranu zastupali su premijer Giovani Giolitti, ministar vanjskih poslova Carlo Sforza i ministar rata Ivanoe Bonomi. Talijani su od početka dali do znanja da će vojnom silom uspostaviti granice predviđene Londonskim ugovorom ako se ne prihvati novi ugovor.

Stjerani u kut predstavnici Kraljevine SHS potpisali su nepovoljan ugovor kojim su Italiji pripojeni Trst, Gorica, Gradiška i dio Kranjske, Istra (osim dijela općine Kastav), grad Zadar, otoci Cres i Lošinj, Lastovo i Palagruža, a Rijeka je postala grad-država. Usto je talijanskoj nacionalnoj manjini u Kraljevini SHS bilo dano pravo izbora talijanskog državljanstva, uporaba talijanskog jezika i sloboda vjeroispovijesti, a hrvatskoj i slovenskoj nacionalnoj manjini u Italiji nisu dana nikakva zakonska jamstva. Iako se Trumbić do kraja borio protiv sporazuma, prevladali su srpski predstavnici kojima je pogodovala nagodba s Italijom i slabljenje hrvatskog položaja u Kraljevini SHS.

Ugovor je izazvao val nezadovoljstva u Hrvatskoj i Sloveniji, a razočarani Trumbić dao je ostavku te se otada udaljava od ideje unitarističke južnoslavenske države. Zbog toga ugovor nikada nije bio ni razmatran u Narodnoj skupštini, već je 26. lipnja 1921. ozakonjen bez parlamentarne rasprave te potvrđen kraljevom odlukom.

Područja koja je Hrvatska izgubila Rapalskim ugovorom vraćena su joj tek nakon Drugog svjetskog rata.