Nedavno sam imao transrodni incident. Hm, vidi ovo… Podvuklo mi „transrodni“ kao nepravilnu riječ... Čist fašizam. Ali neka sad, drugi put ću o tome.
Elem, uđem ja u jedan tržni centar. Nije velik, ni toalet mu nije velik. Ima i muški i ženski. Elem, u muškom neka gužva. Tri pisoara, u njima trojica, sve jedan drugom vršnjake motre. Ja ni pet - ni šest, odem u ženski. Tamo me to ženskinje čudno i uplašeno gleda, kao da sam ušao naoružan do zuba. Htio sam reći „Drage dame, iako imam oruđe za silovanje, samo bih piškio, moliću…“. Uđem u kabinu, podignem dasku i piškim. Kroz bućkanje vode čujem „Gospodine, ovo je ženski WC!“. Ja nadglašavam mlaz i vuknem „Znam!“. „Muški WC je preko puta“ – čuje se izvana neki bakutaner. „Znam“ – opet ću ja. „Ja sam, znate, transrodna osoba. Zapravo sam nebinaran. Ovih dana se odjećam kao žensko…“ – rekoh dok sam povlačio zip i puštao vodu.
Izašao sam, onako ženstveno, stao nad korito da operem ruke. Nježno sam ih obrisao ubruščićem, bacio papir u koš, nasmiješio se damama i izišao kvalitetno olakšan.
Zašto vam ovo pričam? Može mi se, ovo je moja kolumna. Napišite svoju ako vam se oda ne sviđa. Gdje sam ono stao? Aha.
Robin Hood, za sad bijeli heroj koji je krao od bogatih da bi dao siromašnima. Jeste, bajka je to. Bogati kradu od siromašnih da bi se još više obogatili oni, njihovi kumovi i rodbina. Ali, na Tv imate sapunicu o tome svaki dan od sedam do osam, pa ja neću ovaj put o njima.
Elem, Robin Hood je nekad u filmu bio plemenitog roda. Ameri, znate, nemaju plemstvo, pa eto… Onda je bio populistički siromašan, narod je to volio. Onda su mu dodali i crnca u ekipu. Bijaše to, čini mi se, Morgan Freeman, poznat po tome što je posjetio Sarajevo. Hm, legenda kaže da je pri posjetu Sarajevskom tunelu bivao izgubljen svaki put kad bi zatvorio oči… Bude u tim filmovima i Kineza, sve radi političke korektnosti i stvaranja privida o Americi i Američkom filmu u kojima nema rasizma. Nema više dobrodušnih policajaca zamjenika šefa policije kao iz Čiča Tomine kolibe, sad je crni čovjek došao do stadija kad slobodno može biti i zločest poput bijelca.
Sve mi je to nekako lagano prolazilo kroz glavu do posljednjem šoka. Snjeguljica. Snow White. Snježa. Bijela kao što bljedunjave crnokose cure znaju biti, danas je crna!!! Ne crna poput prelijepuh Etiopljanki ili Massai ćena, nego onako, smeđa poput mog druga Bajre komunalca! Crni kao mi kad smo bili mali i po cijeli dan skakali po Neretvi i čvarili se na mostarskom zvizdanu. Jeste, više je bjelkinja nego crnkinja, ali Snjeguljica ne može biti kafena. I zla kraljica može da bude crna koliko hoće. I Robin Hood. Vitto Corleone može biti crn. Hm, i film o Titu može biti s crnim Titom. Ionako pola Amera misli da smo u Africi. Patuljci mogu, dozvoljavam, mogu biti Kineščići, Korejančići. Bušmančići, Indijančići, ali Snježana ne! I ja mogu biti binaran i nebinaran, ali snježana je bijela i kvit!
Malo se pretjeralo u zamaskiravanju američkog rasizn+ma, zar ne? Malo prikoviše…
Samo čekam šta je sljedeće. Tarzan ne, sigurno. Crnca ne smiju odgajati majmuni, pa makar bili i čovjekoliki. Crnac ne smije da skače s grane na granu, češka se po guzici i hukče i krešti kao majmun. Zato bi Čita mogla biti transrodna albino majmunica a Džejn Afroamerikanka europskoga kraljevskoga podrijetla i porijekla…