Humovanja Veselina Gatala: Ukinuti sve

Beograd je bio prepun ljudi i žena. Ono što zovu „Krug Dvojke“, „Pravi Beograd“, starosjedioci i novosjedioci, ugledni, priznati i poznati, izašli su na ulice.

Desetine hiljada, možda i preko 100 000, izašli su da se pobune protiv nasilja i svega što nagoni na nasilje. Usput, i da sruše vlast, ako ikako može. Bilo je svega, od poziva na nasilje i linč pa do ideja o tome da funkcioneri trebaju podnijeti ostavke. Djecu ubijaju po školama. I to djeca.

Ne kao u Lakovićevoj pjesmi „Djeca su vojska najjača“, ne naoružani znanjem već vatrenim oružjem. Ministar obrazovanja je dao ostavku. Napali su ga jer je četiri dana čekao da dadne ostavku. Ostale su napali jer još ne daju ostavku. Oponenti Aleksandru Vučiću su krivili baš Aleksandra Vučića.

Oponenti rijaliti programa su htjeli ukidanje rijalitija. U rijalitijima ima svašta, ali nema, barem ne još, ubijanja. Za prenose ubijanja je zadužen Tv, Youtube, Instagram, Tik – tok… E, da, i to je trebalo ukinuti. I Milomira Marića, iako nikog nije ubio niti je pozivao na ubijanje. I Kristijana Golubovića ukinuti. Daje loš primjer.

Doduše, nisu htjeli ukinuti školu u kojoj je mali Kosta pobio djece dosta. Evo, i rimu bi trebalo ukinuti. Dođe gdje ne treba. I škole, tu ubijaju.

Hm… Roditelji se bune jer novinari i javnost srozavaju ugled škole u kojoj je devetero djece i muškarac izgubilo život. Ali, o licemjerju ćemo drugi put. Sad sam htio o ukidanju.

Milomir Marić i Happy Tv. Zove čovjek svakoga u emisiju. Pa, to mu je posao. Niko nije zvao Kristijana Golubovića, dilera heroina nabildane gornje polovine osim njega. Predavao je Kristijan i u nekim školama, ali niko nije odgovarao za to. Milomir zove u studio one koje niko ne bi. I treba. Svi imaju pravo javno reći šta misle. Ili nemaju?

Ko ne želi, neka ne gleda i ne sluša. Na Tv je lako blokirati program, pa ni djeca ne mogu gledati. Isto mogu uraditi s dječjim telefonima i kompovima. Je li lakše ukinuti Kristijana i Milomira?

Elem, masa u Beogradu bi ukidala. Puno ih je i glasni su. Svašta bi ukinuli. Ali, neću ni ja da budem mimo svijet. Državljanin sam Srbije i još poneke zemljice u okruženju. Pa, evo, da budem konstruktivan.

Ukinimo automobile. Svaki dan u njima stradaju odrasli i djeca. Puno je stradalih. Hiljade.

Desetine hiljada. Ranjenih višestruko više. Kao u nekom ratu. Ukinimo letove avionima. Neka svi aerodromi budu kao mostarski. Let je opasan i skup. Nesreće aviona niko ne preživi. A i zagađuju atmosferu. Ukinimo kućne ljubimce. Beskorisni su i stalno kake i mokre.

Napadaju miran svijet, nekad i svoje vlasnike. Ukinimo oružje. Neka fizički jači slobodno mlate slabije, bez bojazni da će tučeni uzeti „livor“ i izjednačiti izglede, čak ih popraviti u svoju korist. Ukinimo sjekire.

U Bosni se svako malo njima ubija. Ukinimo atomsko oružje, neka ga samo Amerika ima, da može slobodno napasti koga hoće. Ukinimo noževe, njima se često ubija. Ukinimo i ceste, neka više ne bude nesreća na njima…

Eto. Ne uzlazi mi se na ulicu s puno svijeta, ne nose mi se transparenti i ne dere mi se.

Ali, ipak, vidite da znam iznijeti masu konstruktivnih ideja…