Kako je Fadil Novalić završio iza rešetaka? Pa, lako. Potpisao je što nije smio. I zato što je htio. Da nije htio, ne bi sad u zatvoru bio. I da nije smio, na slobodi bi bio. Htio i smio. Je li morao Nije.
Ni njegova stranka se nije baš trudila da ga izvadi iz nezgodne situacije. Možda ga nisu voljeli, možda nešto nije poslušao, šejtan će ga znati…
Onog zlosretnog Bošnjaka, Bojana, pritiskali su dok nije potpisao. Niti je htio niti je smio, ali je, čini se, morao. Sad će ispaštati za ono što nije htio i nije smio potpisati. Pritisnulo nesretnog Bošnjaka, možda je negodovao, šištao i pištao, ali eto… Sad neće stradati ekipa koja ga je pritiskala, ucjenjivala, natjerala da pišti i šišti kao ekspres lonac pun graha ali ispotpisuje, ali eto…
Dilema visećeg mosta iznad Komadinova vrela je Hasanaginičina. Da li otići do Hasanage u tabor ili ne. Ako ode, reći će da je kutvetina jer ide u tabor među vojsku. Ako ne ode, ispade loša žena koja neće da posjeti ranjena muža, oca svoje djece.
Da li malo zažmiriti na jedno oko i dozvoliti da se, onako, bez puno rasprave, napravi most ispod željezničkih šina? Da li pomoći hiljadama ljudi da ipak ne okuse totalno siromaštvo?
Ni sad nisu bogati, zarade za frtalj potrošačke korpe. Da li dopustiti da most, željeznički, isfinansiraju oni čiji posao 100% zavisi od tog mosta? Da li preskočiti procedure i početi izgradnju improvizacije kojom bi most nesmetano omogućio strojnoj mašini da prevozi sirovine koje bi firmama omogućile rad a hiljadama i tisućama ljudi da se prehrane?
Tu nastupa Hasanaginičičin problem. Ali tu je i Fadilov poučak. Omogućiti izgradnju pružnog mosta preskočivšiprocedure? Dopustiti da firme, mahom privatne, urade ono što država nije, preskočiti i zaobići zakon na radost ljudi kojima će to pomoći da prežive?
Ali, tu nastupa Fakin poučak. Ako neko to dopusti, onako, preko reda, na kraju balade će u zatvor kod Fadila, čisto da se dokaže da Bosna i Hercegovina još uvijek nije korumpiranije od Albanije.
Oporbena opozicija neće propustiti priliku da nekog od protivnika baci pod led i tako dokaže da jedini oni mogu i znaju da se bore protiv nezakonitosti i korupcije a da su ovi na vlasti čisto zlo i da ne treba glasati za njih jer su svi za zatvora.
Jer, ko ne radi – taj ne griješi. Ko ne rizikuje i ne riskira, ostane miran do kraja mandata i dobije novi.
Za to vrijeme, usljed nerada i mudrog nečinjenja, gomila pijeska i kamenja visi nad Jablaničanima poput Damoklovog mača. Nekad se to spomene na Tv-u, onako, usput, kao da kamerman pripaljuje cigaretu. Nema odgovornog jer on ne želi da se miješa u svoj posao. Kamenolom su trpili oni iz prošlog mandata, pa će i naredni.
Kad se zemlja propunta na padinama Sarajeva, neće biti odgovornih osim zlosretnog Bošnjaka. Tako će biti i kad ostatak kamenoloma i voda opet krenu prema Jablanici.
S kamenolomom u Kutima ljudi iz Kuta moraju da se nose sami. Zašto? Jer nijedan i nijedna od gradskuh vijećnika neće stati uz njih. Ne isplati im se. Hm, možda to i nije dio ove priče. Jednostavno su pogrešno glasali i glasovali na zadnjim izborima…