Humovanja Veselina Gatala: Spašavaj se (t)ko može

Ne znam jesam li vam rekao, ali svi smo u opasnosti. Samo da se sjetim jesam li…

Jesam. Sjećam se, jesam. I to više puta. Prvi put odmah kad su mi počeli praviti benzinsku pumpu ispod prozora. Ja sam se iselio, bar kuća ima. Jedna je pradjedovska, ali kako kažu, gdje bilo biće – gdje vrilo vriće. Neka. Aferim. Tad su me optužili da kočim razvoj „Istočnog“ dijela grada. Eto, nisam zakočio. OMV je izgradio benzinsku mimo prostornog plana i uz suglasnost nikad nam prežaljenog doživotnog gradonačelnika.

Sa OMV-om sam se obračunao, morali su se pokupiti iz BiH. A rekoh vam, i na vas će doći red da vas kao štakore istjeraju iz jazbina koje zovete kućama i stanovima.

S parkinga koje pripadaju VAŠIM institucijama i zgradama već su vam oteli. Ne recite da vam nisam rekao. U vašim nastambama će biti sve teže živjeti. Kad blokiraju sjeverni i južni vjetar „razvojnom“ izgradnjom velebnih povisokih zgrada, gušit čete se u asfaltnim i naftnim isparenjima koja će lebdjeti oko vaših prozora i balkona. Zenica i Sarajevo su to već doživjeli, na vas je red. Prigradska naselja čekaju klizišta koja će dopustiti i aminovati gradsko vijeće i novi stari gradonačelnik. Po zrak, havu i vazduh ćete ići u visine, na sjever i jug, bilo gdje gdje ima vjetra. Temperatura u Mostaru, ljeti, već je 3 (slovima tri) stupnja i stepena viša od okoline. Čekamo da bude 5, pa sedam, možda i 10 (slovima deset).

Partokratija dopušta sve to. Nikakav problem to nije za razvojnu Gradsku Upravu. U jednom hercegovačkom gradiću se kamenje iz kamenoloma, ne baš legalnog, spustilo se do kuća i ponilo masu ljudi. Ali, šta vas briga, vi ne živite u tom gradiću. Nazovite humanitarni broj, umirite si savjest malo.

Ali, strah nećete umiriti. Ne znate, ali osjećate da će doći vaš red. Još ne plaćate porez na podrume i balkone. Ali, polako. Korupcija je životinja koja se hrani vašim mesom.

Prepotentni doktor, stomatolog, nakon pregleda zubara pacijentkinje kaže da je cijena intervencije koju treba platiti kojih 25 000 (slovima dv… ma neka se goni) maraka. Pita, prezrivo, imate li vi taj novac. Inače, pacijentkinja je profesor, govori više jezika nego dotični doktor riječi. Takvo društvo nam se sprema, postajemo „besprizorni“, najniža kasta čije će postojanje služiti sami i jedino zato da se kasta bogatih dodatno obogati.

Postaje potpuno normalno da bogati ne plaćaju ništa, da im sve plaćamo mi. Zimovanja, ljetovanja, večere za obitelj i porodice, kola, markiranu odjeću… To postaje njihovo pravo a naša obaveza da to finansiramo.

Doduše, gledam onaj prekrasni kružni tok na Carini, divni pješački prelaz u Zaliku na kojem sam samo jednom vidio par turista kako nešto slikaju, onaj prekrasni kamenolom sličan onom iznad malog gradiča koji… Gledam ljude koji sade cvijeće pored ceste, gledam… Gledam kako nas, za svoju korist, konfrontiraju. Nas protiv komunalaca, nesretne ljude koji bespravno naplaćuju parking protiv nas…

Doduše, prvo su konfrotirali Bošnjake (tada još Muslimane) i Srbe, Hrvate i Srbe, Bošnjake i Hrvate…

I dalje će. Tako se to radi. Čisto da se zna da su nam neprijatelji „oni drugi“ a ne oni sami.