Humovanja Veselina Gatala: Puti eurointegracija

Čudni su puti Gospodnji. Preovladavajuća politička vjera je vjera u Europsku Uniju a EU je nedostižno „onaj svijet“ koji, kao i zagrobni, za života nećemo osjetiti. Jer, snovi su tu da se sanjaju, ne da se ostvaruju.

Ima puno apostola EU, od Krste Šmita do Ursule Fonderlajen, oni imaju božansko poslanje da posreduju između tog volšebnog božanstva i nas smrtnika. Nadam se da je taj „onaj“ i „bolji svijet“ ljepši od njih dvoje, ali ne znamo još, znamo samo ono što nam kažu oni koji su već tamo i žive, što bi rekao pokojni vladika Njegoš „mučeći se da im oči prsnu, da zarade koru suva ’ljeba“.

Vidio sam onomad, zapravo neki dan, na putu za Mepas Mall, i domaće apostole EU. Ulica je jednosmjerna, obići ih ne mogah… Bio je jedan glavati sa njuškom nakupca sa tržnice, jedan mali sa ne baš inteligentnom facom, jedan mali ljutiti debeli, jedan jako ozbiljan kao na toaletu, jedna ogromna žena, nekoliko potrkušnih apostolica sa fasciklama… Bilo je i puno onih što nose sunčane cvikere i nastoje izgledati opasno, ali taj božanski put i naši EU apostoli moraju se osjećati sigurno da bi opušteno mogli da nas odvedu u taj bolji svijet.

Nisu naši izgledali nimalo božanski i nimalo ljepši od Ursule i Krste Šmita.

Većina njih je išla u Titovu tada božansku školu u Kumrovcu, ali nećemo sada o tome.

Put kojim nas vode na onaj, bolji svijet, raznolik je. Tito nas je vodio u svaj brodom i zrakoplovom, naši apostoli obično idu kopnom i zrakom. Onaj koji vodi Srbe na onaj svijet, u EU, mahom leti. Ne prelazi brzinu od jednog maha, ne uvijek, prvo se božanski podigne, leti, pa se spusti. Da je to radio u vijeku iz kojeg mu je riječnik, odmah bi ga proglasili svecem. Hrvatski stožerni apostol je pun vjere u EU, toliko da ga za živote trebaju proglasiti europskim bogougodnikom. Bošnjački europskobožji poslanik se baš i ne ističe, nekako nastoji biti i božji i narodni i Njegov poslanik, kad zine ne zna čovjek je li taj na putu za ovaj ili onaj svijet.

Nemojte pomisliti da imam nešto protiv tih ljudi, zrakomlata i zamlata, audija i letjelica, rođendana, grbova, uhljebljenih rođaka i nekretnina. Oni nam samo žele pokazati, valjda, kako se živi u toj Rajskoj Uniji. Tako ćemo, valjda, i mi, kad uđemo u taj raj. Djeci otvoriti firme, pozapošljavati sve iz naših sela i kvartova, nakupovati nekretnina na moru, kopnu, u Zagrebu, Beogradu i smogovitom Sarajevu, letiti helićima i kliziti audijima…

Zašto ne? Pa mi smo ih birali sebi a po sebi. Glupavi su, polupismeni, teško izgovaraju neke riječi, lažu, vole ukrasti kad se ne boje da će za to odgovarati, baš kao i mi. Glavati su, frljavi, imaju sve naše mane i rijetke vrline. Naravno da ćemo birati apostole s našim osobinama a ne sa osobinama nekoga boljeg od nas. To nam olakšava sliku nas samih koji ovako blesavi i grabežljivi možemo kroz njih da letimo helikopterima, zrakomlatima, audijima, da izguravamo ljude s ceste dok vozimo pod rotacionim svjetlima i nasilnički trubimo na autoputu na našu opću radost i zadovoljstvo.

S njima smo, bez obzora na to da li idu kopnom, morem ili zrakom, svakim njihovim susretom korak bliže onom svijetu, tj. eurointegracijama.