Humovanja Veselina Gatala: Otimanje narativa

Šta bi s onim Wuhanom? Jesu li tamo stvorili Korona Virus? Je li to kao sa onim iračkim oružjem za masovno uništenje? Mediji se ne pitaju gdje je to oružje za masovno istrebljenje čovječanstva? Gdje je taj maligni ruski uticaj? Gdje se krije? Kako živi i gdje je zatvoren Julian Assange? Maligni uticaj je možda u ruskim satovima? Ja sam imao sat, „Paketa“ (Raketa) i nosio sam ga dok mi ga neko ili netko (bilo je tu đaka raznih nacija) nije ukrao na fizičkom. Naime, morali smo skinuti satove i časovnike kad bi radili to fizičko i tjelesno… Možda je taj sahat na mene izvršio taj ruski uticaj pa ne mrzim Ruse kao Bajden i Makron.

Zašto vam ovo pričam? Ne znam. Šalim se, znam.
Istina je, čini se, kod onoga ko prvi otme narativ.

Evo primjera. Gledate dokumentarac o gepardima. Vitki, brzi, stignu svaku živuljku, trče 100 na sat. Ulove antilopu, uglavnom onu malu i slatku, ili čak njeno mladunče, pa mali slatki i trapavi gepardiči jedu sve u šesnaest, grizu mrtvu životinju slatkim krvavim njuškicama. Izvuče nam to osmijeh i čini nas sretnim jer će mali gepardići da dobiju par Kila i poveća im se šansa da prežive i narastu veliki i brzi, da sami mogu uloviti antilopu i imati svoje mladunce.

Evo opet primjera. Gledate emisiju o jelenima. Mama košuta oteli malog jelenka, ono odmah nastoji da se osovi na svoje noge i potrči jer iz grmlja možda vrebaju okrutni predatori kao što su leopard, lav i gepard. Te gadne zvijeri samo čekaju da iskoče iz grmlja i zagrizu u meso malene životinje. Košuta ne može da odbrani svoje čedo od gadnih zvijeri, prinuđena je da pobjegne i žrtvuje svoje mlado ili da privuče pozornost predatora, da rizikuje svoj život da bi spasla svoje lane.

Navijamo za lane, naravno. Zašto? Zato što je to emisija o šarmantnim papkarima.
Izborno je vrijeme, ili čak svo vrijeme, vrijeme nacionalnih narativa. Gledate Federalnu, mahom bošnjački narativ. Gledate RTRS, srpski.

Gledate hrv… Hm, Hrvati nemaju svoj kanal ali imaju narativ koji se oslanja na društvene mreže. Imamo 3 (slovima tri) javnosti i tri narativa koja biramo rođenjem. Možete biti „kosmopolita“ a to vam je kad podržavate tuđi nacionalizam.

Možete se ponašati kao da je vaš narativ univerzalan, da vam nije bitno koje je nacije narativ. „Brat je mio koje vjere bio“, recimo. Ali, samo pod uslovom ili uvjetom da „brat“ misli isto što i vi, pa vam se sve opet svodi na isto, na vaš omiljeni narativ koji nastojite nametnuti drugome i drugačijem da biste u svom narativu imali i istomišljenike i drugih nacija.

To je nimalo skroman prilog vašem narativu i potvrđuje ga više nego 1000 onih vaše nacije koji podržavaju vaš narativ. Takve isturaju u medije da svom nacionalnom narativu daju puniji i jači kredibilitet.

A nekad, u Titovo vrijeme, sve je bilo lakše. Jedan narativ i to je to. Nije bilo „lažnih vijesti“, samo mnogo neprijateljskih uticaja od kojih nas je branio Titov narativ. Gledao sam kako starci u Norveškoj dodiruju Tiletovu unuku, Svetlanu Broz, daju joj zadnju crkavicu za njenu slabo pismenu knjigu koju uglavnom neće pročitati.

Htjeli su, valjda, da barem dodirnu nešto Titovo, nešto iz vremena kad se nisu morali pitati šta je istina a šta laž. Znalo se tko je i ko je i kako zadužen za istinu a ko je neprijatelj i mučki kleveće i laže…