Pjere de Coubertin, stari nacista, tvorac sintagme „brže, bolje, jače“ je, hvala Bogu, mrtav. Ne zbog čovječanstva, već zbog samog Pierrea. Kad bi vidio posljednje Olimpijske igre (nažalost, posljednje po redu), javno bi spalio Mein Kampf. Ali je skupa s Adolfom, valjda tamo dolje nema Internet…
Olimpijke igre su počele na Seni (la Seine), u prljavoj vodi u kojoj završavaju govna i pišaka višemilionskog Pariza. Hiljade tona izmeta i mokrače svaki se dan stušti u rijeku u kojoj je gradonačelnica rukama sjekla fekalije plivajući. Vjerujem da su na njoj po izlasku iz Sene izvršili temeljitu dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju.
Škrte Francuzine su, pored toga što su odlučile iskoristiti šporku rijeku umjesto bazena, iznajmile komercijalne turističke brodove da bi čeljad gledala otvaranje. Iznajme se po satu! Odron! Usput su reklamirali kovčege Luja Vitona, jednog od najbogatijih ljudi svijeta. I sve je to podastrto ostatku svijeta, i nama primitivnim Balkancima koji ne bi ni prošli pokraj one peksine rijeke a kamo li zaplivali u njoj.
Francusku volim, volim i Francuze. Neredi u Republici me zabole gore nego neredi u susjednoj nam Bosni. Ali, vratimo se na te škrte i odvratne olimpic Francuzine…
Otvaranje je bilo ružno poput Macrona i one mu babe. Ili djeda. Nisam baš siguran je li Makronuša muško ili žensko, pošto niko ne zna kako je izgledala u prvom braku, ali ostavimo to bespućima povijesne zbiljnosti, neka to odgonetnu mrtvozornici kad on, ono ili ona sklope umorne oči.
Škrtim Francuzinama je Celine Dion pjevala besplatno. Fukara je mogla da joj plati, čisto da se ne vidi da su toliko škrti. Celine je rekla da voli Pariz pa neće da naplati… Lady Gaga je pjevala na snimku. Čisto sumnjam da su joj platili. Nadam se da su platili najam onih brodica koji su vodili čeljad po peksinoj Seni…
Trener vaterpolo reprezentacije Hrvatske se požalio na hranu. Šampioni za doručak ne jedu paštetu i sirček. Morali ljudi po olimpijskom logoru tražiti malo mesa. Brazilka izašla iz konc logora, valjda da jede i - diskvalifikacija.
Da je Pierre de Coubertain živ, za bjekstvo iz logora bi se, valjda, strijeljalo.
A i duhovitosti na račun hrišćana i kršćana, to je posebna priča. Inače, postalo se, barem u EU, popularno sprdati se sa hrišćanima i njihovim vrijednostima. Valjda su Francuzine, nekada duhoviti, uspjeli svesti svoju duhovitost na sprdanje sa Isusom Hristom i svecima, apostolima.
Pa dobro, i ja se znam zezati sa vjerama. I svojom. Ali, ja malo šaram. Ne držim se samo kršćanstva i hrišćanstva. Zezam se malkice na račun Jevreja. Na račun muslimana takođe. Znam se i sa hinduizmom našaliti. Ali, čini mi se da su se škrte Francuzine šalile samo sa hrišćanstvom. Ok je to, šaliti se i sprdati s vjerom, ali zašto se škrtice ne usude šprdati malo sa islamom?
Baš tako neki dan sjedim s prijateljem i pričam o toj, da prostiš, Francuskoj. Da napomenem, i on je frankofil iako ne i frankofon. Još uvijek. Kaže on, da izbije rat između Francuza i Arapa, bio bi na arapskoj strani.
A i ja, pogledavši ove francuske olimpijske igre i pomislivši na predsjednika Francuske i prvu damu (ili već šta je), iako frankofon i frankofil, razmislio bih.