Humovanja Veselina Gatala: Novo nenormalno

Normalno je ono na što smo naviknuti. Navikli smo da Amerika i Evropa počnu rat u nekoj zemlji pa da Sjedinjene Američke Države i saveznici im iz Europe podijele zemlju i počnu iz nje vaditi zlato, naftu, dijamante i ostalo što se može unovčiti. Tako su prošli Irak, Kongo, Afganistan a umalo i Rusija, Venecuela, Kuba, Srbija… Srbija u ustavu ima „začkoljicu“ po kojoj niko ne smije otuđiti dio teritorije, pa se još koprca i čeka (čini se i dočekuje) političko preslagivanje na svjetskoj sceni.

Sve televizije imaju megaserije i rijalitije. Rijaliti program Tv Al Jazeera je rat u Gazi. Naravno, izostavi se početak, masovno ubijenje i mučenje prilikom koncerta na kome su se ljudi okupili da slušaju a ne da ratuju. Džaba im, pokupili su ih, poubijali, mučili, sad Izraelci moraju da im daju opasne teroriste u zamjenu za ljude, žene i djecu tada pokupljene na koncertu. Početak se izostavi, kao ono „U ime Oca, Sina i Svetoga duha“ s početka Povelje Kulina bana.

Rijaliti televizije N1 je revolucija u Srbiji. Đilas, Brnabička, Vučić i studenti su junaci u nastavcima prenosa sa „spontanih događanja“ u kojima su studenti i Krug dvojke dobri a Vučić, Brnabićka i ekipa loši. Da, loši su oni koji podržavaju Vučića, izabranog predsjednika Srbije, jedu sendviče dok studenti jedu prasiće. U nedostatku argumenata i elokvencije, „studenti“ neće da razgovaraju sa izabranim predsjednikom već hoće promjene. I N1 hoće promjenu, i to predsjednika, ako ikako može. Oni koji podržavaju Vučića su loši i nepismeni a oni protiv njega su dobri, napredni i lijepi.

Život su pretvorili u rijaliti, i to odavno. U vrijeme španjolskih serija, u punom zamahu njihovom, ispred MIK-a, tada jedinog tržnom centru u HNK, čuh kako se brižna mama obraća četverogodišnjaku i trogodišnjaku: „Emilio, Armando, smirite se da vam ne bi’ jeb’la mater!“

Ima još prilika za gledanje rijalitija. Suđenje Dodiku. Fanovi čak čekaju pred sudnicom i navijaju. Javna saslušanja. Tegeltija muca i brani se od neugodnih upita i pitanja. Femicidi. Sudski proces i hvatanje ženoubica u izjavama, dokumentima, izravnom prenosu. Instagram i Facebook kao medijska potpora i podrška. Sve kombinacije rijalitija, turske serije, španske safunice, sve je tu…

Ili ipak nije. Nedostaju mi oni višeminutni pogledi iz više stotina epizoda indijskih serija. Gledali bi se značajno. Ne bi treptali. On bi gledao nju više minuta, onda ona njega. Pa on nju. Pa bi jedno od njih malo iskrenulo glavu, pa bi onda gledalo kao da ga je ono drugo udarilo šakom u stomak. U nekim serijama bi čak pjevali i plesali. To sam navolio, što bi rekli.

Ni turske serije nisu loše. Tamo ima puno naših riječi. Najdraže su mi „hajde“ i „jok“. Tu bude i spletki i intriga, uglavnom se, za razliku od latinoameričkih serija, mahom zna ko je kome otac i majka. Nekad podmetnu sluškinjino dijete gazdi, ali hajde, nemojmo cjepidlačiti.

Kad smo već kod toga, neću više pisati danas. Idem gledati Tv. Zapravo, jednu seriju možete gledati u više verzija. FTV, N1, BN, RTRS, ATV, Hayat, Al Jazeera, svi imaju svoju verziju iste serije, toliko različitu da je teško povjerovati da se radi o istoj seriji i istim glumcima. Idem sad. Počinje jedno javno saslušanje pa rijaliti sa suđenja Miloradu Dodiku…