Humovanja Veselina Gatala: Nepodnošljiva lakoća ubijanja

Ne mogu se sjetiti kad smo se počeli diviti najgorima među nama… Možda kod Ljube Zemunca? Kod filmova Alena Delona? Kad nam je Al Kapone postao simpatičan? Jesmo li to postali kod Ted Bandija? Imam poznanika koji se zdušno divi Čarlsu Mensonu. Adolf Hitler ima obožavatelje čak i u Izraelu.


Možda je stvar u poistovjećivanju. Možda nam se lakše poistovjetiti sa sirovinom nego s nobelovcem. Vidi ga, psuje. I ja psujem. Drži ruku u džepu kad priča sa zvaničnicima. I ja držim ruku u džepu. I nakupac s tržnice to radi. I komšija. Kad političar to uradi, smatramo ga bliskijim sebi. Psuje pred kamarama. Wow… Baš je hrabar i cool. Ničeg se ne boji. Niko mu ravan nije. On je bog. Tito. Onaj koji kaže da je sirovina i nasilnik, ne razumije njegovu prirodnost i neposrednost. Ne može mu niko ništa!


Ipak, raditi u rudniku nije cool. Ni čistiti ulice nije nimalo „in“. Objaviti knjigu ili dobiti književnu nagradu? To znači nešto malom krugu ljudi. Nije baš nešto…

Mali Kosta, najmlađi masovni ubica na svijetu, govorio je kako želi biti astrofizičar. Zašto ne? Život mu je podijelio dobre karte. Markirana odjeća, elitna škola na Vračaru, roditelji vrhunski intelektualci…. Četiri keca na samom početku. Fleš rojal pri prvom dijeljenju.


Doduše, i ja sam direktorsko dijete. Opet doduše, naučio sam držati nož prije nego olovku. I sad mrzim kad mi zure u ožiljke na rukama i ubode šrafcigerom na stomaku. Išao sam u mašinsku školu. Čistačica je čistila krv s hodnika i stepenica, i to ne jednom. Ja sam imao preko 90 neopravdanih svake godine, vladanje „zadovoljava“. Da nisam imao sve petice i da nisam bio dijete iz više srednje klase, letio bih kao fišek i iz Mašinske.
Hm, odlutah opet…


Elem, Kosta Kecmanović, hvala Bogu, ima oca. Tata je mikrobiolog, cijenjen, dobro plaćen i poznat. Ipak, to Kostu ne impresionira. Ne divi se tatinom mikroskopu i spektralnim analizama tkiva i mikroorganizama. Ali, tata je našao način da fascinira sina. Imao je oružje. I to ne jedno. Učio je sina kako da se suprotstavi protivniku u skupim ratnim igrama. Učio ga je da razmakne stopala u širini ramena i da jednom rukom podržava drugu dok puca iz pištolja. Naučio ga je da spusti težište kad ispaljuje metke, da od sebe napravi što manju metu i da pri pucanju bude stabilan. Da ga trzaj poluautomatskog pištolja ne pomjeri i oteža mu nastavak gađanja. Učio ga je da čisti oružje i glanca metke, da ga ne izdaju kad bude najpotrebnije.


Muška djeca vole oružje. Djeca vole i mačo očeve. Ne vole majke ako se posvete karijeri, a ne njima. Mrze žene zbog majke. Kad ubijaju, ubiju puno žena. Ovaj put ženske djece.


Astrofizičar… Hm, za to trebaju decenije školovanja. A na Tik – Toku postaješ popularan jednim izazovom. Nema još 14 godina a poznat je. Budno prati koliko čitanja i pregleda imaju vijesti o njemu, šta veki Tik – Tok i ostale društvene mreže.
Astrofizika ne fascinira ljude brzo i lako kao masovna ubistva…