Humovanja Veselina Gatala: Nepodnošljiva lakoća podnošenja tuđih muka

U Šantićevoj, usred Mostara, hoće napraviti zgradu koja će stanarima u susjedstvu i komšiluku zakloniti vidik, sunce, mjesečinu i ono malo vjetra što kroz zgradurine na sjeveru stigne do grada. Mrak i gušenje. Ali, ne brinite. Radi se tek o tristotinjak ljudi i insana. Mahom insana.

Vas ostalih 99700 ne treba da brinete, daleko je to od vas. A i šta će im sunce? Dokazano je da šteti, pogotovo ljeti.

Eto, čak se i rimuje. Dakle, budite bez brige. Ako vidite tristo bljedunjavih insana, znate da su od ispod novogradnje u Šantićevoj, tamo gdje bijaše kino Partizan. Još da im sagrade benzinsku ispod zgrade da ne morate daleko po gorivo…

U mostarskom naselju Željuša nema pitke vode. Vodovod ih zaobilazi, ide oko i preko njih. Zašto? Zato što su Srbi. Ali, ne brinite. Vi mahom niste Srbi. I ako ste bili prije rata, a sad ste ispravne nacije, uglavnom. Ako ste Srbi kojima ne smeta što neki drugi Srbi nemaju pitku vodu (još ako ste na vlasti u Gradu ili župantonu jošte bolje), baš vas briga. Ne pitate zašto oni nemaju vodu jer stranci koja vas je tu postavila to nije ni bitno ni važno, a vama plata i privilegije idu. Kako god, to što u Željuši nemaju vode u 21 vijeku i stoljeću a svi oko njih imaju, nije strašno ako niste iz Željuše.

Na Buni hoće napraviti hidrocentralice i uništiti ekologiju, zagorčati život Bundžijama. Pobunili su se, moj drug Željko Arapović i još njih koje ne mogu uplašiti ili kupiti za sitne pare, i odgodili ekocid. Za sad. Ali, to vama i nije neka vijest. Sigurno ste od onih 95 000 Mostaraca koje ta, da prostiš Buna, ne zanima koliko neodređeni integrali zanimaju seosku budalu ili kakvog načelnika općine.

U naselju Kuti Livać hoće da prave kamenolom. Vas se to ne tiče jer uglavnom niste i ne živite u naselju Kuti Livač. Jeste da će im sve što jedu i što uzgoje imati ukus kamene prašine i baruta, ali nema veze, vama neće. Ako niste iz Kuti Livča, naravno. A više vas je nego onih koji jesu. Veš će im biti prašnjav, pijesak i prašina prekriti namještaj i pokućstvo, ali ne i vaš namještaj i pokućstvo. Neće vaša djeca udisati prašinu. Ponavljam, to se vas nimalo ne tiče.

Jednom davno, srušili su mi kuću dok su pravili benzinsku pumpu, i to na zemljištu predviđenom za stanovanje. Dijelo koje nosi godine robije. Bio sam samcijat na svojoj strani, zapravo nas dvoje i dijete od nekoliko mjeseci. Salva zluradosti i mržnje se sručila na mene. Izvojevao sam pirovu pobjedu. Otjerao sam OMV iz BiH ali sam morao iseliti. Izduvne cijevi rezervoara za gorivo su bile tik ispod prozora kuće i ja sam se, naravno, pokupio i ostavio kuću da se i dalje urušava.

Evo, postao sam ličan. Znate, kad se kolo nesreće počne okretati i ne zaustavi se na vama, nemojte se sekirati. Uživajte, ako se ikako može, u tuđoj nesreći. Ako se zaustavi na vama, moja sućut, saučešće i žaljenje, iako ste, vjerovatno i vjerojatno, zaslužili gledajući ćutke tuđu muku čak i bez pogleda ili mršave riječi podrške.
Kolo nesreće se stalno vrti. Znajte da se ne zaustavlja na svima. Više je onih na kojima se ne zaustavi, ne može na svakom da stane u isti tren. Sjetite se rata, kad su vam odvodili komšije. Govorili ste da im ništa neće biti ako nisu nešto krivi. A znali ste da će im svašta biti. Došao bi red i na vas (ako nije), samo da je potrajalo. Tako uvijek bude.

Nego, da ne budem zloguk i katastrofičar, moram i poentirati, dati neki savjet ili šta god…

Khm…

E, ovako. Pošto se kolo nesreće ne zaustavi na vama, ne dotiče vas. Imajte to na umu i dalje. Samo okrenite glavu. Ili još bolje, uživajte u nevolji onih koje je nesreća snašla, pogotovo ako su suprotne nacionalnosti.

A što se tiče kola nesreće koje nikad ne staje, ostaje vam da činite što i do sada. Samo se opustite i ne miješajte se u ono što vas se ne tiče. Ne češite se gdje vas ne svrbi. Gledajte svoja posla. Ili, što bi negdje rekli, „prida se“.
I… Čekajte svoj red.