Nekad, kad se vozim preko Tjentišta, Makljena, Konjica, Mrkonjića, Ljubuškog, naiđe mi vizija Bosne i Hercegovine u kojoj ne bi bilo siromaštva, terorizma, korupcije, institucionalnog nasilja, bespravne naplate parkinga, Čove, Milete, Bakira, femicida, genocida, kukumavčenja, bolesnih Tv programa, visokih predstavnike, Ursule Fonderlajen, Bećirevića, Komšića, Nešića, Isaka, djece ubice policajaca…
Bosna i Hercegovina tako mirna da joj čak ni policajci ne bi trebali pa ih djeca ne bi ubijala u njihovim službenim prostorijama…
Na ideju bih došao kad bih vidio mudre trome krave kako same, bez pastira koji bi ih batinali, idu na hercegovačke travnjake, na doručak.
Za početak, trebalo bi naći, možda negdje u Kanadi ili Australiji, nekoliko komadića zemlje za ljude iz BiH. Smjestiti ih u moderne kuće, dati im novca da mogu u kladionice i da ne moraju raditi… Napraviti im brojne sportske kladionice, tržnecentre i ostalu neophodnu infrastrukturu i učiniti ih sretnima.Pustiti sve životinje tamo gdje su bili ljudi, otvoriti vrata kuća i pustiti krave, ovce, koze, pse i mačke da se vrate prirodi.
E, da, ograditi sve zidom, neprelaznim. Napraviti ekosistem i pustiti ga nekoliko godina da se „ustabili“ bez Srba, Hrvata, Bošnjaka, Ostalih, Fincija, Taubera, Sejdića, Kovačevića i ostalih.
Nakon nekoliko godina, uvesti u ekosistem stare vrste i pustiti ih da se nesmetano razmnože. Evropskih bizona i prvobitnih divljih konja ima u Češkoj, Bigarskoj, Holandiji… Pustiti ih neka se prilagode vuku, risu i ostaloj sitneži od predatora koje već imamo. Pustiti ih nekoliko godina, rekoh, da se razmnože.
Onda dovesti velike mačke. Za početak, pume ili leoparde.
Pričekati nekoliko godina da pojedu krave i ovce. Da izlegunekoliko nakota karnivora. Potom dovesti tigrove (ne lavove, oni love u čoporima i zloćesti su) da budu dostojni predatorikonjima, bizonima, možda i pokojoj zebri. Zebre nisu autohtone, ali lijepe su. Lijepše od, recimo, Duške Jurišić ili Željke Cvijanović.
Za kojih 10 do 15 godina stvorila bi se ravnoteža u prirodi. Tigrovi i pume bi lovili konje, kozoroge i bizone, vukovi bi u čoporu lovili krupnu divljač a ljeti bi jeli zecove i mišove. Krave i ovce bi, nažalost, bile prve pojedene, ljudi su im uništili mehanizme za obranu i odbranu. Ali, šta se može, tako vam je to u prirodi.
A ljudi… Oni bi se prilagodili životu bez Duške, Željke, Finci – Mincija, Taubera, Čove, Mileta, Baketa, Denisa i ostalih p… Bez Konakovića, Zukana, Neše Nešića i odtalih ljudotinja(ljudotinje – izraz preuzet iz Malih letećih medvjedića).
Suživot između konja, bizona, tigrova, puma i ostale živine ne bi bio nikakav problem. Grabežljivci i grabljivci bi nadzirali populaciju papkara, glodara i kopitara. Kuće i ulazi zgrada bi bili dobri zakloni za životinje. Zgrade bi brzo prekrilepuzavice, lišajevi, čak i stabla, BiH bi postala ekološka država u pravom smislu te riječi. Voda bi razvalila mini hidrocentrale a vjetar one propelere i sunčane ploče. Ne znam šta bi Litijum iz njih uradio, ali životinje danas žive i u okolini Černobila.
A ljudi… Već druga generacija Bosanaca i Hercegovaca bi već bili Australci i Kanađani.
A Bosnom i Hercegovina više ne bi bila zemlja koja je tek prije 30 godina izašla iz rata i doživjela agresiju.