Humovanja Veselina Gatala: Bernulijeva jednadžba
A oni koji su zaista krivi, neće je ni tražiti.
Moj profa hidraulike i pneumatike bio je težak flegman, miran poput morske bonace, strpljiv poput današnjih umirovljenih penzionera, pravedan pri ocjenjivanju…
Ta pravednost je često donosila probleme. Mašinska škola koju je jedan bivši učenik sravnio sa zemljom i napravio hotel i nije bila mjesto u kome je bilo lijepo biti nastavnik. Danas je to strojarska škola i nije u hotelu. A tada… Tada je čistačica Mara, pokoj joj duši, često brisala krv s poda školskog hodnika.
Profesor Ćubela je jednom bio uvučen u WC u namjeri da bude ubijen, možda samo prebijen. Loši đaci su htjeli da mu se osvete za još gore ocjene koje im je dao. Nakon nešto buke, profa je izašao neranjen, spuštajući rukave nijelogprofesorskog mantila. Nakon toga su učenici od kojih su neki čak bili punoljetni, izašli modri i s podlivima ispod očiju, krvavih usana i s modricama na očima.
Niko nije dizao frku oko toga. To je u Mašinskoj završavalo pod „normalno“. Nije se dizala strka oko takvih sitnica.
He, sjećam se jednom da je Mirsada, nakon loše ocjene, demonstrativno i samovoljno napustila učionicu. Profa Ćubelaje samo sjedio na stolici i gledao kako Miki otvara i zalupi vrata.
Tad je Slaven Knezović iz prve klupe rekao:
Profesore, ona je labilna osoba, skočiće u Neretvu.“
A profa je kazao:
„Neka. Imaće ribe šta jest…“.
Naravno, Miki nije skočila u Neretvu a život se nastavio dok Mirsada nije naučila par lekcija i najzad dobila mršavu dvojku.
Elem, od profe Ćubele se imalo šta naučiti. Recimo, zašto voda uz obalu rijeke ide unatrag, uzvodno. U sredini rijeke voda ide brzo naprijed, uz obalu kao da se vraća prema sredini i ide naprijed, to jest nizvodno. Ali, nije to tema ove priče.
Bernulijeva jednadžba sadrži izračun brzine proticanja vode s obzirom na presjek, promjer i površinu kojom voda teče s obzirom na količinu iste. Elem, što je promjer cijevi, korito rijeke ili potoka uže, voda brže protiče. Voda jeste viskozna, fluidna i nimalo gusta, ali ne može teći prebrzo. Hm, neki su izumili aparat koji izbacuje vodu u jakom i tankom mlazu, tako snažnom da može sijeći metal, ali to nije tema ove priče.
Tema ove priče je horor, skup nesretnih okolnosti koje su dovele do desetaka mrtvih u Jablanici.
Vode je bilo suviše za presjek kojim je trebala proteći. Mala rječica je postala bujica kojom je voda tekla prebrzo za širinu korita. Voda je pojačala toliko da je morala povećati presjek kojim teče, korito je postalo premaleno. Pijesak koji je voda sprala s ogoljenih brda nije uzrokovao ali je uvećao nesreći. Voda je tekla iznad i preko njega kao kad prospemo malo mora preko suhog pijeska pa slana voda teče po tom sitnom pijesku dok je taj isti pijesak ne upije… Voda je jurila preko pijeska, neupijena,nosila kuće, ljude, životinje, zbrisala naselje s lica hercegovačkog gradića.
Da ne zaboravim, hvala vam što uglavnom niste glasali za mene. Što ni u kom obliku nisam vlast.
Ovo što nam se događa bih shvatio lično i osobno.
Strašno je kad u nečijoj smrti čovjek počne tražiti svoju krivicu. A svi koji je budemo tražili, naći ćemo je. A oni koji su zaista krivi, neće je ni tražiti.
