Humovanja Veselina Gatala: Amerika čemerika

Tv je zanimljiva stvarka. Na njemu ima svašta. Predsjednički izbori u Americi, Sjevernoj, onoj koju su osvojili bijelci, pobili starosjedioce, uzeli zemlju Južnoamerikancima, silom vezali crnce lancima i doveli ih da besplatno rade u… Ne, nisam htio o tome.

Gtio sam pomoći onima koji se klade na rezultate izbora. Loš sam kockar, inače, nekako matematički računam pa nemam motivaciju. Znam da, kad igraš veća – manja na onom poker aparatu, šanse budu pola – pola kad započneš. Da doguraš do kraja i osvojiš dobre pare, šanse su 1 naprema 124.

Tako se čovjeku spusti adrenalin. Šanse da dobijete na Tv bingu su koliko i da nasumice ređate brojeve i potrefite broj daidže u Norveškoj, onog koji pošalje 200 Ojra da se solite i duvanite čitav mjesec.

A šanse da Donald Trump dobije američke izbore su ludačke. Ne ludački velike, samo ludačke. Tip je, naime, potpuno lud. Gradio bi zidove i ubijao na električnom stolcu i opet protjerivao insane iz Amerike, mahom Latinose.

Čikanosi, naime, rade prljave poslove, čiste, prave pljeskavice i tako to. Amerika će, čini se, možda biti prljava i gladna, pošto se tamo, čini se, kuha samo na Tv-u.

Mnogi u Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, navijaju za Trumpa. U Federaciji su uglavnom za Kamalu Haris, mada im baš nije najjasnije zašto. Valjda jer Srbi više vole žutog Trampa. Hm, ni Srbima baš nije jasno zašto ga vole, većina sankcija im je nametnuta za njegova mandata.

Kamala Haris nije luda. Naprotiv. Dosadna je. Žena je, čini se, odlučila još u mladosti, da bude bakica. Mlada aktivistkinja se pretvorila u staru aktivistkinju. Malo se opustila, kezi se da pokaže kako je ljudsko biće a ne političar.

Upala je nenadano, umjesto izlapjelog starkelje koji je još uvijek predsjednik Amerike i svijeta. Sad nimalo spontano stavlja masku raspoloženja, neraspoloženja, oduševljenja, razočarenja, izraze lica koji joj stoje kao lažna brada.

Kako god, svi misle da će američki izbori uticati na Bosnu i Hercegovinu ili Republiku Srpsku. Možda i hoće, čim ono koje pobijedi sazna za Bosnu i Hercegovinu.

Najviše volim gledati N1 koji prati nerede u Srbiji, paljenje institucija i ostale mile im stvari. Pitaju se zašto policija ne pohapsi i ne izmlati siledžije da bi mogla izvještavati o državnom nasilju nad mirnim prosvjednicima. Imaju teoriju da je vlast poslala siledžije da uništavaju nadzorne kamere a potom pale i razbijaju.

Ja se naivno pitam zašto bi uništavali kamere ako ih je vlast, uz saglasnost policije, poslala? Valjda, ako ih vlast šalje, treba da prebrišu okulare kamera, da ih se bolji vide, da vlast vidi kako se ističu u svom zadatku.

Na N1 kažu da ne žele nasilje, ali ga potpuno razumiju (!?).
Ti jarca, ako je nasilje razumljivo, i potrebno je, poželjno čak, razumno. 

Nasilje u ime „slobodnog svijeta“ i američkih vrijednosti je, kao što znamo, neophodno i potrebno.

Nasilje rađa nasilje, kao što lešinar snese jaje iz koga izraste lešinar. Spirali zla se, čini se, ni Julian Assange ne može oduprijeti. A probao je. I to sam…
Jer mi smo sve to što je činio sam, samo gledali. Esmir Milavić sa N1 se čak ponadao da više da zli Assange neće više provocirati Ameriku.