
U povijesti Crkve rijetko koji događaj izaziva takvo divljenje i tugu kao priča o blaženim Drinskim mučenicama.
Sestre Jula Ivanišević, Berchmana Leidenix, Krizina Bojanc, Antonija Fabjan i Bernadeta Banja pripadale su Družbi Kćeri Božje Ljubavi, poznatoj po služenju siromašnima i očuvanju vjere u teškim vremenima.
Njihov život bio je posvećen molitvi, odgoju djece i brizi za one u potrebi, sve dok nisu došle pod udar nemilosrdnog rata.
Godine 1941., u vihoru Drugog svjetskog rata, sestre su živjele u samostanu Marijin dom u Paležu, blizu Sarajeva. Njihovo poslanje bilo je pomaganje zajednici, ali su s dolaskom četničkih postrojbi postale mete progona. Unatoč opasnostima, ostale su nepokolebljive, oslanjajući se na vjeru i povjerenje u Božju providnost.
U prosincu 1941., sestre su zarobljene i prisilno odvedene u Goražde. Tamo su suočene s brutalnim nasiljem, no odbile su popustiti i odreći se svojih zavjeta čistoće i predanosti Kristu. U trenutku neizrecive okrutnosti, birale su smrt radije nego povredu svoje vjere i dostojanstva. Bacivši se u hladnu rijeku Drinu, zapečatile su svoj život žrtvom koja i danas odjekuje snagom.
Njihova beatifikacija održana je 24. rujna 2011. u Sarajevu, čime su službeno priznate kao mučenice Crkve. Ovaj čin bio je potvrda njihove svete ustrajnosti i svjedočanstva. Blažene Drinske mučenice nisu samo simbol vjere, već i univerzalne borbe za ljudsko dostojanstvo u trenucima patnje.
Njihova priča ostaje vječna inspiracija za sve koji traže snagu u vjeri i uvjerenju Kristova da ljubav pobjeđuje mržnju.