95-godišnji Crnolokvanin opisao bogatu tradiciju i hercegovačke običaje za Badnjak: ''Kititi smo počeli krajem 60-ih'

Svaki hrvatski kraj gaji posebne običaje za božićno vrijeme pa tako i Badnji dan nosi svoje posebnosti. Iako se za Badnjak uvijek postilo, na ovogodišnji to ne vrijedi jer pada na nedjelju, a Badnjak i nije zapovjedni post. Kao i u Hrvatskoj, za Badnjak se i u zapadnoj Hercegovini posebno pripremalo za Isusov rođendan. Kako se ono obilježavalo u Crnim Lokvama, pokraj Širokog Brijega, opisao je 95-godišnji Crnolokvanin Ivanom Galićem (obiteljskog nadimka Izaković).

Tijekom Badnjeg dana glava kuće ide u šumu usjeći drvo ‘badnjak’ za pravljenje badnjaka. Obično bi bilo cerovo drvo, ali može i neko drugo drvo. Drvo badnjaka se zasječe na pola pa se sjekirom napravi križ", rekao je za portal Direktno Ivan. Nakon što su se počele koristiti motorne pile, križ se umjesto sjekire radio motornom pilom, a uvijek se sjeklo sirovo drvo.

Kad bi se navedeno obavilo, najstariji ukućanin tradicionalno ulazi s time u kuću te ukućane, koji ga dočekuju i stoje pokraj ognjišta, pozdravlja s "Hvaljen Isus i Marija, na dobro vam došla Badnja večer". Ukućani su mu ozdravljaji s "I s tobom, Bog dao zajedno".

Dok bi badnjak gorio, ukućani su razgovarali i pjevali
Glava kuće, zatim, blagoslovi ukućane, a svi mole tri Očenaša i Vjerovanje. Naloži se vatra i badnjak se ubaci u nju. Ivan nam je rekao kako se nikad nije bacao cijeli badnjak, već se dio ostavljao sa strane te za novu godinu ubacio u vatru.

Dok bi badnjak na ognjištu gorio, okupljeni ukućani su međusobno uživali, razgovarali i pjevali božićne pjesme. U novije vrijeme prave se mali badnjaci za svu djecu sa urezanim križevima i unose ih zajedno s glavom obitelji i lože se u kućnim pećima.


Prije su se šiške stavljale na bor
U modernije vrijeme na Badnjak se kitio bor. Dok su žene pravile kolače i ručak za Božić, muški članovi bi u šumi tražili mahovinu za jaslice, bršljan, suho drveće, razne oblike kamena i ostalo potrebno za pravljenje jaslica. Međutim, to nije bio običaj prije, kako nam je Ivan rekao. Poručio je da se bor nije ni kitio pa bi se samo u kući zapalila svijeća. "Krajem 60-ih, početkom 70-ih, krenulo se kitititi. Na bor su se tada stavljale šiške", rekao je Crnolokvanin za portal Direktno.


Dok obitelji danas Badnjak koriste za pogledati neki božićni film, najčešće neki komercijalni s nebožićnom tematikom, prije se to vrijeme koristilo za duhovnu pripremu za Božić. Obitelj bi se okupila, zajedno molila i pjevala tradicionalne pučke božićne pjesme među kojima su najzastupljenije bile "U to vrijeme godišta", "Radujte se narodi" i druge. Nakon toga bi večer proveli u ugodnom razgovoru, veselju i iščekivanju najradosnijeg blagdana.